Halid Bešlić nastupit će ove subote u vodnjanskom klubu Lighthouse što je povod razgovoru s najpoznatijim bosanskim pjevačem narodne glazbe.
- Kako ljudi u Istri - mimo "južnjačke dijaspore", Bosanaca i ljudi iz južnih krajeva bivše države - prihvaćaju vašu glazbu?
- Meni je najveća snaga u tome što me sluša i ta druga publika koja sluša drugu muziku, pop muziku, rock muziku. I to je, pored moje izvorne publike po zavičajnom principu, razlog mog uspjeha u Hrvatskoj. Imam i jednu i drugu publiku, i narodnjačku i nenarodnjačku.
- Ta, međutim, popularnost u Hrvatskoj do prije šest, sedam godina nije bila toliko masovna. Koliko ste dotad bili medijski blokirani?
- Ja sam uvijek imao publiku koja je slušala moju muziku i koja je znala moje pjesme. Punio sam sve diskoteke po Hrvatskoj, no, obiđeš cijelu Hrvatsku, a o tome nikakvih informacija u javnosti. Sada svaki korak prate mediji. Valjda su ljudi shvatili da je to što ja radim dobro. Nema potrebe za medijskom blokadom. Danas me smatraju pjevačem koji zaslužuje svu pažnju.
- Mediji vas zadnjih godina često tituliraju "kraljem sevdaha". Kako se osjećate kad to pročitate? Smatrate li to pretjeranim?
- Mislim da je to pretjerano. Ne volim riječ "kralj", a čak nisam ni kralj sevdaha. Ja pjevam sevdah, volim sevdah, ali moja muzika nije klasični sevdah. Moja je muzika najbliža etno-popu, pogotovo pjesme koje sam radio poslije rata: "U meni jesen je", "Prvi poljubac", Malo je, malo dana", "Dvadesete", "Čardak". To su sve više pop pjesme.
- Kako tumačite one kritičare koji Vas svrstavaju u turbo folk?
- Ti ne znaju što je to. Ti lupetaju. Turbo folk baš nisam. To je vrsta "cicili-micili" muzike. Turbo folk čine pjesme koje su ukradene iz Turske, Grčke; istočne melodije s našim tekstovima i to je to.
- Koje Vi izvođače sevdaha volite?
- Pa generacija Zaim, Safet, Himzo, Bilkić, Nada Mamula, Hanka Paldum. To su legendarni pjevači koje su školovani na Radio Sarajevu i isključivo su pjevali sevdalinku. Prošli su velike audicije dok nisu počeli snimati, a od tada su samo to radili i nisu pjevali drugu vrstu muzike. Moja se generacija borila da od nule postigne nešto s novokomponiranim pjesmama, koje mogu biti dobre i ne moraju biti dobre. Ima dobrih i loših pjesama, dok su sevdalinke sve prave pjesme, ali samo ih treba dobro otpjevati.
- Nakon prometne nesreće najavljivali ste postupno povlačenje sa scene. S jedne strane govorili ste da ste svjesni da vas narod voli, ali i da se polako trebate opraštati od naroda, a, s druge strane, isticali ste da ćete pjevati dok ste živi jer je pjesma vaš život.
- Da ti kažem, govorio sam i jedno i drugo, zavisi od trenutnog raspoloženja. Ako sam umoran, onda tako kažem da ću napustiti; ako sam odmoran i željan muzike, onda mi je pjesma sve. Može se dogoditi da se povučem s estrade, a i da pjevam do kraja života. To će ovisiti i o mojem tjelesnom zdravlju. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU