S apelom da pomognemo iscrpljenom muškarcu koji je cijelu zimu proveo u šumi ponad Tršcanske ulice javila se u našu redakciju jedna zabrinuta Puljanka. Zna li o kome se radi, upitali smo Neviju Srdoc, ravnateljicu pulskog Crvenog križa. Kako smo od nje doznali, u napuštenom bunkeru u šumici koja vodi prema gradskom groblju vec neko vrijeme svoje su skrovište pronašla tri beskucnika.
- Koliko znam, rijec je o muškarcima izmedu 40 i 50 godina koji nemaju riješeno državljanstvo i stoga ne mogu ostvarivati nikakva prava od Grada ili Centra za socijalnu skrb. Jednom mjesecno Crveni križ pomaže im donacijama hrane, pojašnjava Srdoc.
Je li jedan od njih muškarac na kojeg nas je upozorila citateljica, Srdoc nije znala sa sigurnošcu. Uputili smo se stoga u šumicu ponad kružnog toka na Punti. Naišli smo na gospodina koji je tražio izgubljenog psa, a koji nas je, nakon što smo mu pojasnili što tražimo, odveo do mjesta koje koriste beskucnici. Uz rijeci da jedan od njih u šumi cijelu zimu spava pokriven samo kartonima, a da o onima u bunkeru ništa ne zna, došetali smo do mjesta ispod srušenog bora.
Tek sitnice odaju da na tom mjestu netko obitava: nekoliko izgužvanih kartona na kojima se ocito spava, ostaci maloga ognjišta, ambalaže jela i pica. Beskucnika nismo pronašli.
Pronašli smo i bunker, no u njemu nikoga. Njegova unutrašnjost izgleda tako strašno da je teško zamisliti da netko u njemu može spavati.
U drugom pokušaju pronašli smo ga, ali je odbio pomoc. Rekao je da se za hranu snalazi prodajom skupljenih plasticnih boca i radeci što mu ponude, a da je njegov problem to što nema prebivalište u Hrvatskoj. Uputili smo ga da se pokuša obratiti institucijama za pomoc, ali je rekao da mu osim hrane ništa ne treba.
U pulskom Crvenom križu doznajemo da se na podrucju nekadašnje opcine Pula tijekom proteklih nekoliko godina za pomoc obratilo desetak beskucnika. Oni najcešce žive u improviziranim prenocištima - napuštenim zgradama, bunkerima, kamp-prikolicama.
Crveni križ pomaže im donacijama hrane, odjece i obuce, a u zimskim mjesecima opskrbljuje ih i pokrivacima. Da bi mogli ostvariti institucionalnu pomoc državnih ili lokalnih institucija (centara za socijalnu skrb ili upravnih odjela gradova i opcina), moraju imati prijavljenu adresu, odnosno osobnu iskaznicu. Stoga se neki beskucnici snalaze tako da se fiktivno prijavljuju kod prijatelja, rodbine, ali i dalje žive u improviziranim prostorima. Neki su, pak, u sukobu sa zakonom pa se ne žele prijavljivati u MUP-u, a nekima je to stil života.
Raspad braka, gubitak posla ili nesnalaženje po izlasku iz kazneno-odgojnih institucija glavni su uzroci beskucništva. No, u zadnje vrijeme Crveni križ ima i nove slucajeve - osobe koje su bez imovine ostale zbog neplacanja kredita.
Srdoc kaže da su beskucnici najcešce muškarci srednje životne dobi, vrlo cesto s medicinskim dijagnozama. Teško ih je pratiti jer cesto mijenjaju boravište pa ni Crveni križ nikada ne zna tocno koliko ih na svom podrucju ima.
Prenocišta za beskucnike postoje u Zagrebu, Rijeci, Splitu, a velika potreba za njegovim otvaranjem postoji i na podrucju
naše županije.
Srdoc kaže da bi prenocište privremenog karaktera trebalo imati 20 kreveta, a osim nocenja beskucnicima bi trebalo
osigurati hranu, odjecu, zdravstvenu zaštitu te psihosocijalnu podršku.
Krajnji cilj prenocišta trebalo bi biti motiviranje za izlazak
iz statusa beskucnika i integracija u redovne životne uvjete.
Mada se
ideja o potrebi otvaranja prenocišta u najvecem istarskom gradu
nebrojeno puta javljala, najcešce u predizborno vrijeme, od konkretnih
akcija i dalje ništa.
Marino Folo, ravnatelj pulskog Centra za socijalnu skrb, na naše je
pitanje koliko beskucnika ima na podrucju Pule rekao da trenutni zakon
uopce ne poznaje pojam beskucnika. Ipak, centar vodi neku vrstu evidencije prema kojoj ispada da ih je na podrucju Pule trenutno 12. Do
tog podatka djelatnici dolaze vecinom putem izjava samih korisnika.
- Tek u nacrtu novog zakona o socijalnoj skrbi definirat ce se pojam
beskucnika pa ce tada stvari biti puno jasnije. Imamo informaciju da na
podrucju prema groblju ima nekoliko ljudi bez doma, a najnovija je da se
pojavio još jedan. Centar za socijalnu skrb njima može pomagati kao i
ostalim korisnicima, ali uz uvjet da imaju prebivalište.
Tada, kao
korisnici stalne socijalne pomoci, imaju pravo na 500 kuna mjesecno. Osim
toga mogu primati i jednokratne, povremene pomoci. Ako je nekome od
njih život ugrožen, centar pokušava uciniti sve da takvu osobu nekamo i
smjesti, kazao nam je Folo.