Ben Patterson, američki umjetnik koji je početkom 60-ih godina zajedno s Litvancem Georgeom Maciunasom utemeljio čuveni pokret Fluxus, gostovao je ovih dana u Poreču, gdje je održao i kratak performans.
Fluxus je pokret koji je svoje radove temeljio na umjetnosti performansa prije no što je taj izričaj dobio ime, a sama bit pokreta bilo je stvaranje nekomercijalne umjetnosti.
Prvi Fluxus festival održan je 1962. godine u Wiesbadenu, a nedugo potom pokret se proširio na cijeli svijet i postao jedan od prvih globalnih umjetničkih pokreta. Iznimni uspjeh imao je u Japanu, Europi i SAD-u, a među njegovim najpoznatijim članovima su Joseph Beuys, George Brecht, Ken Friedman, Al Hansen, Takako Saito i Yoko Ono.
Patterson se udaljio od svijeta umjetnosti još 1965. godine, a vratio se 1988. solo izložbom u njujorškoj galeriji "Emily Harvey". Ben Patterson je u Poreču sudjelovao u sklopu projekta "Umjetnik na odmoru", koji su pokrenuli kolekcionar Marinko Sudac u suradnji sa zagrebačkim Institutom za istraživanje avangarde i Valamar hotela i resorta.
Od Pattersona smo prvo htjeli doznati kako je nastao pokret Fluxus.
- Mogli bismo reći da je vrsta umjetničkog rada koja je na kraju postala Fluxus započela krajem 50-ih godina prošlog stoljeća. Sve je startalo predavanjima eksperimentalne kompozicije Johna Cagea u njujorškoj The New School 1958. godine. Veliki broj umjetnika koji su kasnije činili srž Fluxusa bio je na tim predavanjima.
Iako je Cage predavao kompoziciju, na njegovim satovima bilo je puno ljudi koji nisu nikada imali instrument u rukama, poput Ala Hansena. Cage je na to rekao da je to tip ljudi kojima želi predavati. To je bio početak razvijanja te vrste umjetničkog stvaralaštva, no ja tada nisam bio s njima jer sam bio u vojsci u Stuttgartu.
Arhitekt i dizajner George Maciunas, koji je u početku bio usmjeren na renesansnu glazbu i koji je imao galeriju gdje su održani koncerti rane glazbe, tih je godina upoznao Yoko Ono, Ala Hansona i La Monta Younga i njihovu novu glazbu. Njihovo stvaralaštvo je duboko utjecalo na Maciunasa, koji je htio objaviti časopis koji se trebao zvati Fluxus i gdje je htio pisati o toj vrsti umjetničkog stvaralaštva, no uletio je u financijske poteškoće i odlučio je da je to savršen trenutak da pobjegne iz New Yorka.
Otišao je raditi za američku vojsku u Weisbaden, no želja da objavi taj časopis ostala je tinjati u njemu.
- Dakle, Fluxus je u početku trebao biti samo časopis. Kako je došlo do organizacije prvog Fluxus festivala u Weisbadenu?
- Jedna stvar je povukla drugu, a Maciunas je u Europi upoznao ljude koji su se također bavili takvom vrstom umjetnosti i na kraju je došao do ideje da održi festival u Weisbadenu. Ravnatelj muzeja u kojem je festival održan bio je zainteresiran za tu novu vrstu glazbe, no mislim da ipak nije očekivao ono što se tamo dogodilo. To je bila prva službena prezentacija radova koji su kasnije dobili zajedničko ime Fluxus.
Maciunas mi je objasnio da fluxus na litvanskom znači sloboda, no drugi Litvanci su mi kasnije rekli da me lagao. Prva službena publikacija koja je pisala o Fluxusu, koliko god to čudno bilo, bile su vojne novine Stars and Stripes, u kojima je tada radio Fluxus umjetnik Emmett Williams.
- Je li Fluxus u toj prvoj fazi imao svoj manifest?
- Manifest, točnije rečeno manifesti, došli su kasnije. Na početku je sve bilo otvoreno, a kako je Maciunas shvatio da se stvara grupa umjetnika, počeo je pisati manifeste i možemo reći da je postao Andre Breton Fluxusa - drugim riječima postao je papa pokreta. Napisao je ono što zovemo pravilima i odrednicama pokreta, a kao što je to bilo popularno u komunističkim sistemima, bilo je i izbacivanja iz pokreta i razvijanja kulta ličnosti. Na kraju je razvio dva manifesta koji su u svojoj srži bili i kontradiktorni, no koji su mu omogućili da postane papa. (razgovarao B. VINCEK)
CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU