Živopisni gradić Plomin i ove je godine tradicionalno obilježio Belu nedeju i to prvoga dana listopada.
Osim mladog vina, kojemu je manifestacija i posvećena, zahvaljujući restoranu Dorina, domaćini su ponudili i slatke delicije. Kako se prve nedjelje listopada bilježi i spomendan majke Božje od Rožata, manifestacija je započela misnim slavljem u Župnoj crkvi Blažene Djevice Marije.
Na Lombordi su nešto kasnije ponuđene domaće krošule, fritule i mlado vino, a degustaciju su začinili zvuci ženske klape Luka iz Rijeke. Klapa se profilirala na domaćoj i inozemnoj glazbenoj sceni s osebujnim vokalnim izvedbama, njegujući autohtoni a' capella dalmatinski i primorsko-istarski glazbeni izričaj. Članice klape u svojoj kolekciji imaju mnogobrojne nagrade i s pravom su svrstane u red najboljih klapa u Hrvatskoj. Prva je ženska klapa sjevernojadranskoga područja na nacionalnim klapskim natjecanjima. Organizatori ovogodišnje manifestacije bili su Općina Kršan, Turistička zajednica i Sportsko-ribolovno društvo Plomin.
No, bela nedeja u Plominu nije samo kušanje mladog vina, već povijest satkana u dan kad je Bog i čovjek blagoslivljao trud uložen u svoje stvaralaštvo. Veli je to blagdan, kazuje Nada Janjić, koja živi u srcu starog Plomina, naselja nastalog u rimsko doba. Bio je tu i ostao, grad kulture i bogatog povijesnog naslijeđa.
- Preko godine se živjelo skrbno i skromno, ali se na Belu nedeju imalo sve. Od jutra rana hodočasnici sa svih strana pristizali su u crkvu Majke Božje od Rožara koja datira iz 1473. godine. Dolazili su na jutarnju Malu misu za starije, jer su kasnije išli doma pripravljat obed. Ljudi i žene u crnini, facoli na glavi, puna ih je crkva bila, veli Nada.
- Vela maša za mlade u 11 sati, puna crkva ih je bila, priča nam član župnog vijeća Đani Dundara dok prebire po sjećanjima pokojne majke Ane Dundara. "Ispovijedali su domaći i pozvani župnici, cijeli dan. Procesija s kipom Majke Božje, baldahinom i svijećnjacima je bila za vele maši i kretala se po Place, dole po Malinah, lijevo prema Lombordi, prema Hribe i nazad na Placu. Majku Božju su nosili odrasli Plominjani, prema rasporedu kako se utvrdilo na sastanku koga je organizirao Font. Svijećnjake su nosili žagi (ministranti). Putem su se pjevale Marijanske pjesme između molitava koje su vodili svećenici", prisjeća se Đani.
Kao u procesiji ljudi su hodili gore, dolje, bile su 3 oštarije, pune. Preko ceste kuhalo se kapuz s mesom. Jelo se, pilo i kantalo po domaće. A što se jelo?
- Juha domaća obavezno, žvacet i fuži, krafi sa sirom slatki. Bil je veli samanj, i moglo se svašta kupevat. Panin i oranđada za manje od jedne lire, govori Nada Janjić. "Dan prije obrtnici su postavili bankarele, skroz od Studenca do Lombordi. Prodavalo se od kućnih potrepština, raznih alata, strojeva za šivanje do odjevnih predmeta i nakita. Ponuda hrane i pića bila je raznovrsna, a i besplatna za veće kupce. Prodavači su bili vrlo vješti u privlačenju kupaca te se moja majka sjeća prodavača tanjura koje je bacao tako vješto da mu se pri padu niti jedan ne bi razbio, prisjeća se Dundara.
- Popolne smo šećale, ofirale s mladićima, a pokle je bil tanac. Ali prije su došli mladići doma pitat mame da li moru poć na ples. Onda su ih pustili, mladi su šli prvo, a mame su šle za njima. Dok su oni plesali, mame su sedile na kandregah i klupah, na okoli. I kad je bila Zdravo Marija šlo se doma. I tako smo finili Belo nedejo, veli Nada. Plominjani su vavek bili građani, u Plominu su živili veli gospodari, do iza Drugog svjetskog rata. Bilo je 400 fameja u gradu, a onda se počelo iseljavat u Italiju, Ameriku i po celem svete, dodaje Nada prisjećajući se riječi pokojne mame Tereze Juranić.
Natjecanje u mori
Obilježavanje Bele nedeje započelo je u petak navečer u konobi Porat u Plomin Luci natjecanjem šest ekipa u mori. Igre koja je u ranije vrijeme bila zabranjena, ne zbog tadašnje politike, već zbog tučnjave koja bi nastala uslijed međusobnog nadmetanja sudionika igre. A onda bi došla "milicija" praviti red. I zbog toga se nije igralo po konobama i drugim javnim prostorima.
Za prestižnu nagradu, a prva je pršut, druga sir, a treća kašeta bire, natjecali su se Edo i Albino, Đani i Klaudio, Mario i Bazilio, Vlado i Milenko, Valdi i Đulijano. Igralo se satima, do kasno u noć, a bukaleta vina po starinski kružila je od stola do stola. Sudionici se žestoko bore, za svaki punat, iako je na kraju svejedno tko će pobijediti, jer će svi zajedno proslaviti pobjedu guštanjem dobivenih nagrada.
- Važno je da nitko od pobjednika neće uzeti ni pršut, ni sir, ni biru doma, izjavio je organizator natjecanja Đani Miškulin iz Vozilići. (Napisala i snimila Katarina ŠOŠTARIĆ-PERKOVIĆ)