Iz pravca Žminja prema Svetoj Katarini, odmah nakon Milotskog Brijega, a prije raskrižja za Gračišće i Barban, na tromeđi triju općina - Gračišća, Pićna i Barbana - smjestio se Batlug. I kao svaki rubni dio neke cjeline, i ovo se selo "grije" baš onoliko koliko je udaljeno od općinske vatre. Možda zbog toga onda još uvijek odolijeva napastima pomodarstva, kao što je turizam prije sveg i nad svime, pa će vam preko uske seoske ulice prijeći umjesto mačke konj, kuće su širom otvorene, svatko u svom dvorištu nešto radi i planira. Misli na zimi, sijeci drva ljeti, ili podignu oronulu ogradu da ono malo kokoši ne izleti van pod nečije kotače.
I dok se prisjećam gdje je ono kuća prijatelja Ede Jeromele, dugo me nije bilo, a uvijek se nešto dogradi ili izgradi pa te zavara, pitam prolaznika koji očito ide po onog konja koji pase uz cestu gdje je Edo, gledajući okolne šumarke i vrtle u valama, lugove, razmišljam otkuda naziv sela? Lug se podrazumijeva, ali onaj prefiks Bat baš i ne. S tom dilemom dolazim do Eda, a on u onoj svojoj smirenoj maniri čuđenja kaže da je baš na istoj toj stolici u njegovoj rodnoj hiži, gdje sam sjeo, jednom u potrazi za neobičnim nazivima mjesta sjedio i kolega Vlado Pernić s Radio Pule i isto se pitao.
Tajna kamena s glagoljicom
- Da, lug se vidi, a surfao sam i našao Batlug i u Teksasu, što je kartica ili naziv mjesta ili centra za istraživanje šišmiša. Znaš ono Batman, čovjek šišmiš, a ja ih baš ne vidim ovdje nešto previše, malo kroz šalu a malo zaozbilj govori Edo, dok stavlja na stol fete domaćeg sira i otvara butelju svoje bilice iz podruma. Hladne i osvježavajuće.
Zaključujem da bi se onda Batlug mogao zvati i Šišmiševo iz Općine i Župe Gračišće do kojega ima ohoho, a kada pomislim da je tamo i groblje i da se u Gračišću i ukopavaju nije bilo lako u neka vremena nositi ili gurati na kolicima pokojnike iz sela. U tu moju iznenadnu teoriju uklapao bi se i detalj oko jednog kamena uzidanog u mjesnu crkvu Uzvišenja Svetog Križa, koja je iz 1594. a mještani su 14. rujna proslavili Svetkovinu na taj dan. Naime, na tom kamenu u lopici je glagoljski natpis koji nitko nije razumio što znači, a onda je legendarni Branko Fučić došao i otkrio da je zapravo riječ o naopako okrenutom kamenu, koji su tako zazidali kada su crkvu renovirali, a možda su i oni koji vise naopako tako lakše čitali, a?
Selo je i danas kao i dugo unazad ostalo na dvadesetak kuća, dosta ih je prazno, iako izgledaju obnovljeno i da se u njima može bez problema živjeti. Osamdesetak je žitelja, zbraja na prste i odoka Edo koji je nakon majčine smrti sam u hiži, u mirovini i sretan što evo ipak navrate stari prijatelji koji su početkom '90-ih tu kod njega imali pravu malu redakciju za pripremu i tiskanje novih knjiga, brošura, pa i prospekata za prve turističke laste. Poslije je jedan Runko izdao rječnik Batluga - Markoći, a živi u Rijeci.
Prezime Družetić
- Praktični su ti mladi roditelji koji su ostali u Batlugu na starini i tako zaustavili odlazak i trend pustošenja sela. Preko proljeća i ljeta im djeca imaju posla jer ga na kampanji nema, a u jesen i zimi pak nema u turizmu, ali ima doma i oko kuće. Kad čuješ da se netko prezivlje Družetić, onda budi siguran da je taj iz Batluga, jer nam je to prezime zaštitni znak, najviše ih je, prvo i autohtono.
Tu su još i Rovis, Jedrejčić, Starčić, Jeromela, Smoljan i ćeš ben lako zaključiti da su pizdohrani i da su se "udali" u selo. I moji su tako došli iz Benići kod Svete Katarine, ima ih iz Žminjštine, Kašćerge, Potpićnja…, izdvaja "krvnu sliku sela" Edo Jeromela... (Napisao i snimio Mate ĆURIĆ)