Muzej grada Umaga predstavio je u Multimedijalnom centru umaškog Pučkog otvorenog učilišta svoj novi projekt - 3D lasersko skeniranje lokaliteta Sipar - što je prvenstveno jedan od načina za očuvanje kulturne baštine.
Kako je naglasila v. d. ravnateljice muzeja Biljana Bojić, sa specijaliziranom tvrtkom Vektra iz Varaždina proljetos su započeli snimanje lokaliteta radi stvaranja dokumentacije kao temelja za daljnju konzervaciju i arheološke radove na lokalitetu koji je u prošlosti živio od antike do srednjeg vijeka.
- Očuvanje kulturne baštine ovom tehnologijom dobiva novi značaj, jer omogućuje najvjerodostojnije i trajno digitalno pohranjivanje postojećeg stanja objekta. Daljnjom obradom mogu se iscrtati svi detalji, presjeci i pogledi u obliku klasičnog tehničkog crteža CAD rekonstrukcijom, objasnila je Bojić.
Prema riječima muzejske arheologinje Branke Milošević, arheološki lokalitet Sipar upisan je u Registar kulturnih dobara Hrvatske na Listu zaštićenih kulturnih dobara. Sprud, poluotok ili rt Sipar jedan je od slikovitijih arheoloških lokaliteta istarske obale, a nalazi se u današnjem turističkom naselju Polynesia. Zajedno s Umagom (Humagum) Sipar se prvi put spominje u "Kozmografiji" anonimnog Ravenjanina iz 6. ili 7. stoljeća.
- Na temelju dosadašnjih istraživanja na Sipru se odvijala uglavnom gospodarska djelatnost. Nađeni objekti interpretirani su kao lučki uređaji, podmorski bazeni, žitnica i slično, a datiraju naseljenost od 2. stoljeća prije do 9. stoljeća poslije Krista. Sipar je ugrožen zbog nesavjesnoga ponašanja turista, koji tijekom ljeta rone po njegovoj pličini, odnose keramički i ostali pokretni materijal te se penju po, ionako, jedva stojećim ostacima zidova, što za posljedicu ima urušavanje. Svakodnevne devastacije lokaliteta dodatno pojačavaju "lovci na blago, kaže Milošević.
Kako je istaknuto, konzervatorsko-restauratorski radovi bi se odnosili na konsolidaciju, konzervaciju i restauraciju sačuvanih struktura spruda i nadopunu snimka postojećeg stanja 3D laserskim skeniranjem. Projekt je podijeljen u tri faze, a sastojale bi se od raščišćavanja (od zemlje, kamena i raslinja) s neophodnim arheološkim radovima. Potom bi se izradio 3D laserski snimak, odnosno već napravljeni 3D snimak bi se nadopunio da bi dokumentacija postojećeg stanja bila potpuna. Uslijedili bi konzervatorsko-restauratorski radovi, izradile bi se animacije cijele površine spruda i otvorila mogućnost izrade idejne rekonstrukcije arhitekture rasprostranjene preko spruda, njihova valorizacija i točna determinacija. (Napisala i snimila Tanja KOCIJANČIĆ)