"I neka igre pocnu" izjavio je porecki podestat, poznatiji kao gradonacelnik Edi Šitfanic, a Trgom slobode zašuštale su barokne svilene haljine, odjeknule konjske potkove i zazvonili zvuci cembala. Tako je službeno pocelo trece i najbogatije izdanje poreckog povijesnog festivala Giostra, koji se prema izvornim arhivskim zapisima na istom mjestu održavao još davne 1745. godine.
Nakon mnogih ovotjednih uvertira i višemjesecnih priprema u kojima je sudjelovalo gotovo dvjestotinjak Porecana okupljenih u Društvu prijatelja Giostre veliki trenutak konacno je stigao - ceremonija otvaranja i prilika da svatko pokaže vještine kojima je ovladao. Nakon okupljanja na gradskoj rivi, praceni brojnim pogledima i blicevima fotoaparata pucana - turista i domacih prolaznika, barokna povorka Giostranata i njihovih gostiju prodefilirala je starogradskom jezgrom i okupila se na glavnom gradskom trgu.
Ovogodišnja je Giostra osim kostima, Porecanima dodijelila i uloge iz stvarnih osoba iz porecke prošlosti, pa su tako uz podestata i clanove gradskog vijeca programu prisustvovali i "oživljeni" pripadnici nekadašnjih poreckih plemickih obitelji poput Vergotinija, Sincicha, Papadopolija, Corsinija i drugih. Buduci da je najvažnija ovogodišnja novost konjicki viteški turnir, cast da se prvi predstave publici pripala je sedmorici poreckih konjanika koji ce nakon tristoljetne pauze na porecke ulice ponovno donijeti uzbudenje ove povijesne utrke.
Za glazbenu podlogu cjelovecernjeg programa bili su zaduženi gosti, ansambl La Girometta koji djeluje pri venecijanskoj Školi za povijesnu glazbu i plesove, a njihov se program sastojao od izvornih skladbi pronadenih na požutjelim papirima u Zavicajnom muzeju Poreštine. Prvu koju je publika imala prilike cuti bila je "Passatempo" anonimnog skladatelja iz 18. stoljeca, proglašena i službenom himnom festivala, koju su Giostranti otplesali uz prigodne koreografije. Medutim, koliko god ovaj dio programa na pocetku veceri zainteresirao okupljene, brojne monotone glazbeno-plesne tocke kasnije su razrijedile dobar dio publike. Operne arije, instrumentalne skladbe i uglavnom staticne koreografije ovu su uvodnu vecer nepotrebno produljili, te su se gledatelji oko pozornice okupljali uglavnom kada je program donosio nešto novo. U tom smislu odlicne ocjene idu clanovima porecke udruge mladih USB, ujedno i jedinima od domacih snaga koji su se pokazali dinamicnim programom. Zanimljiv žonglerski nastup, u kojem nije nedostajalo vatre, vratolomija i duhovitosti ono je po cemu ce ovi mladi izvodaci ostati u sjecanju.
Portret gospode de Fachinetti, koji se takoder nalazi sacuvan u poreckom muzeju zaslužan je da su se ovom prilikom publici predstavilo i petoro krasnih istarskih oštrodlakih i kratkodlakih gonica u pratnji najmladih Giostranata. Na spomenutoj je slici, plemkinja portretirana zajedno s svojim ljubimcem, pripadnikom ove autohtone istarske pasmine poznate još u 18. stoljecu.
Ipak, najviše zasluženih aplauza pokupili su gosti, clanovi udruge Giostra della Rocca iz venetskog grada Monselice. Tradiciju održavanja viteških igara ovaj grad njeguje vec nekoliko desetljeca. To se osim njihova profinjena držanja dalo naslutiti i iz zanimljivih nastupa koje su obogatili žongliranje zastavnicara, uvježbanost i skladnost dobošara, vještina i scenska umjetnost macevalaca, te spretnost i efektan nastup žonglera s vatrom. Ovi su potonji ujedno imali i cast zakljuciti ovu svecanu vecer, te su unatoc vjetru, svojim impresivnim nastupom unijeli caroliju igara s vatrom, neizostavne zabave nekadašnjih puckih svecanosti.
Drugi je dan Giostre u prijepodnevnim satima na glavni je gradski trg ponovno donio elegantnu gospodu i dame u krinolinama koji su prolaznike zabavljali baroknim plesovima, a sve u išcekivanju viteškog turnira zakazanog u vecernjim satima u uvali Peškera.