Prije nepuna dva mjeseca na svecanoj dodjeli u Rijeci on i njegove Majke dobili su najviše Porina, cak šest, i to za hit godine, pjesmu godine, rock album, najbolju izvedbu grupe s vokalom, za najbolji spot i najbolji aranžman. Uoci dodjele izražavao je sumnju i javno govorio: "Nema šanse da mi tamo dobijemo išta".
Kako danas gledate na tu svoju izjavu?
- Drago mi je što sam dobio te Porine, iako sam sumnjao da cu ih dobiti. Jednom smo, 1997., za "Vrijeme je da se krene" imali sedam nominacija, a nismo dobili niti jedan Porin. Dobivao sam doduše i prije Porina za rock album, ali nikad ovoliko. A znam da postoje neki lobiji pa sam sumnjao da ce podijeliti medu sobom. Meni je jako drago da je prepoznata kvaliteta. Nisam neki ljubitelj nagrada, ali da mi je drago, jest, drago mi je. Bio bih licemjer kad bih rekao da mi nije drago.
Podsjetili ste me na Damira Urbana koji je 1999. za album "Žena dijete" osporavao Porin, ali je ipak te godine bio laureat, i to, kao i vi sada, posve zasluženo.
- Mi ne radimo programatski za Porin, ni Urban, ni ja. Nas dvojica smo slicni, muzicki baš i ne, ali u vezi s pogledom na rock and roll, tu smo slicni. Kao što je on tada ušao u studio i napravio album, tako sam i ja ove godine izišao iz zatvora i napravio taj album. Znao sam da su pjesme dobre, ali nisam vjerovao da ce "Teške boje" pjevati i žena od 80 godina i dijete od tri godine. No, bolje je da je pjevaju nego da ne pjevaju.
Otežava li ogromna slušanost singla "Teške boje" prijem ostalih pjesama s istoimenog albuma, primjerice "Pozovi me u noc", "Ona", "Život je osjecaj"?
- Ne, publika zna sve pjesme, ljudi na koncertu pjevaju cijeli album. To nisam doživio u svom životu. To je sad i nova publika, ne samo nekakvi underground tipovi. Ovo su sada lijepo odjevene djevojke, parkirani mercedesi.
Pa mercedesi i obleka ne idu uz Majke.
- Ne dijelim ljude na bogate i siromašne. U svakom slucaju sam na strani siromašnih i uvijek sam se borio na strani radnika i rušio Tudmana kad je trebalo; bio sam onda pod velikim pritiskom, dobivao razne prijetnje. Ja radim glazbu za sebe i ljude. Ako je covjek bogat i svidaju mu se "Teške boje", zašto da ne? To je pjesma za sve ljude, ne samo za siromašne. Bob Marley je prvenstveno pjevao za siromašne i ugnjetavane, ali njegovu muziku slušaju svi.
Kakva su vaša dosadašnja iskustva s pulskom publikom? Prošlog ste ljeta imali odlican prijem publike na koncertu na terasi Uljanika.
- Volim Pulu. Znam puno ljudi u Puli; Miru Kusacica iz Messerschmitta, decke i cure iz Spoonsa, još od vremena kad se objavljivalo kod Franjica i njegove tada jedine nezavisne izdavacke kuce Slušaj najglasnije. Bili smo svi ekipa. Volim Pulu i Pula je uvijek imala puno bendova, a ima ih i danas. Pula mi se opcenito svida kao grad, ima dobru vibru.
Ali je ipak sama sebi dostatna i provincijska, udaljena od centra.
- Ne bih gledao na to tako. To je nekad bilo važno, ali s obzirom na današnju tehnologiju, ti možeš koliko hoceš komunicirati s tipom s Filipina. Bio sam u svim gradovima i selima i svugdje imam prijatelja. Znam barem 500 tisuca Hrvata.
To znaci da bi pobijedio da izadeš na izbore.
- Pa mislim da bih. Ali zajebano je okupit' dobru ekipu; ljudi ne žele u politiku.
Pametni i pošteni (jer pametnih i pokvarenih imaš koliko želiš) ne žele u prljavu politiku?
- Ipak ce se morati. Treba netko pametan i pošten uzeti kormilo u ruke i odvesti prema boljem. Ja takvog covjeka ne vidim na vidiku. Možda za 10 do 15 godina možemo ocekivati nekog klinca koji ce vjerojatno odvesti zemlju u bolju buducnost. Jer ovi odrasli u komunizmu gledaju samo sebe; samo da je njima novca. A što ce ti više od milijun eura? Al' on želi još, milijardu. A što ce ti više od 500 tisuca eura? Dobije stan, auto, vozaca, ima druge beneficije, i on i dalje krade. Pa što ce ti više?
Taj mi mentalitet ne ide u glavu. U mladima možemo jedino tražiti spas. Al' ne u matorcima, prdonjama. A ovi u našim godinama, rodeni izmedu 1960. i 1970., e ti su najgori. Ja sam roden 1965. Rodeni su u komunizmu, bili su pioniri, svi su bili clanovi socijalisticke omladine Jugoslavije, a sad seru po tome. Kreteni! (Razgovarao Zoran ANGELESKI)
CIJELI INTERVJU PROCITAJTE U TISKANOM IZDANJU OD PETKA.