Goran Bare ponovno je okupio grupu Majke, s kojom je, nakon desetogodišnje solo karijere, snimio novi album koji ce biti objavljen ove jeseni u izdanju Croatia Recordsa. Bare i Majke u petak stižu u pulski klub Uljanik gdje ce brojni obožavatelji uživo na ljetnoj terasi moci poslušati kultni vinkovacki bend te frontmena i rock pjesnika Bareta.
U novom spotu Majki za singl "Teške boje" u kojem si preliven krvlju i razapet na križu, a koji najavljuje vaš novi album, uocava se odmak od starog zvuka - gitare su, iako i dalje žestoke, nešto suptilnije.
- Velika je pogreška izdavaca jer je uz taj spot stavio demo snimak. Do izlaska novog albuma bit cemo primorani slušati ovaj demo snimak. Nisu stavili pravu snimku. Zato to zvuci tanko, cing cingl. To je, zapravo, mono snimak.
Meni je, osobno, i takav dobar.
- Kad budeš cuo na albumu, stvar je mrak. A što se generalno tice zvuka na novom albumu: nešto je prljavo, a nešto žestoko. Ovo je i žestoko i prljavo. Cak su mi i iz Croatia Recordsa kad sam radio produkciju rekli da je to previše ferca, ono, da previše zuji i brunda.
Kod nas suizdavaci i kriticari cesto ne razumiju suštinu stvari.
- Ali nema veze. Ne mogu ništa. U ugovoru piše da može biti samo onako kako ja želim. Tako ce i biti, na srecu mene i vjerojatno svih slušatelja. Mislim da ce svi biti zadovoljni.
Je li taj drugaciji zvuk tvoj rezultat ili plod rada nekog od clanova nove postave Majki?
- To su novi ljudi i svatko drugacije svira. Prijašnji gitarist je svirao suviše šablonski, a ovaj novi, Damir Trkulja Šiljo - koji je svirao i pjevao u grupi Gatuso - on je nešto sasvim drugo. To je blizu Jimija Hendrixa. To ljudi još ne cuju, ali kad budete culi album… On je toliko osvježio taj album, toliko je donio novina. Takoder i bubnjar Damir Šomen; po meni je to sigurno najbolji bubnjar s kojim sam svirao. Svira toliko mocno i cvrsto. Od starih clanova Majki jedino je u postavi gitarist Zoran Calic.
Koliko ste zadovoljni spotom Žareta Batinovica za najavni singl "Teške boje"?
- Ja sam jako zadovoljan, iako primjecujem da puno ljudi u tome vidi da ja izigravam Isusa. Taj spot nema veze ni s Isusom ni s kršcanstvom. To da sam pribijen… pa i živim tako; život mi je muka. A možda je dobro da se ljudi zainteresiraju za to, pa tako ne prode nezapaženo.
Zanimljiva je ta doslovnost tih, rekao bih, licemjernih dušebrižnika. S jedne strane imamo to, a s druge potpuni rasap morala u zemlji.
- Pa da. Da. Ja sam tu, kao, nekakav antikrist, a ovi ostali su svi cool.
Kad smo kod antikrista, u pjesmi "Teške boje" izravno se obracaš Bogu. Tu se osjetiti ironican pogled prema raju, no koliko je taj stih i tvoja želja za spasenjem?
- Pa to je ono kad ne znaš više što pa kažeš: "O, Bože, daj ono da stane". Kužiš, kad ti je tol'ko više dosta svega pa se onda obracaš i tako nekim likovima kao što je Bog. I tako, imao sam tu strofu, i svi su nešto bili oduševljeni njom.
Citirat cu je zbog citatelja: "Reci mi Bože koje si boje kože; Bože daj kaži to o tebi da su laži…
- … Ti znaš sve, tako bar govore, mora da je super gore, kad se prozori raja otvore."
Hoce li i tu pjesmu u petak slušati pulska publika u Uljaniku?
- Svakako, i još puno toga. Vjerojatno cemo odsvirati 70 posto novog albuma, a možda i cijeli, vidjet cemo.
Kao i presjek karijere.
- Svakako.
Prvu ste kazetu, prije službenog albuma "Razum i bezumlje iz 1990.", objavili za nezavisnu etiketu Zdenka Franjica "Slušaj najglasnije". Negdje je Franjic izjavio da si ti osobno estrada. Smeta li ti ta kritika?
- To je rekao vjerojatno zbog toga što, eto, pristajem davati intervjue za kojekakve casopise kao što je Gloria. Što se toga tice, on je u pravu. Napravio sam nekoliko gluposti. Ne zamjeram mu uopce. To jest za njega estrada. On je oduvijek bio, što bi se reklo, do daske. A cuj, ja pokušavam barem malo, u to gdje vladaju ti popularni, unijeti nešto novo. Tako u ovom spotu nema nikakve reklame, nikakve firme; znaci sve smo sami financirali. Htjeli smo te spotove podignuti na višu razinu; da ne bude, ono, sve za pet banki; evo, ja sad malo plešem po bini.
Uvijek ste morali uvjeravati javnost da Majke nisu kopija Partibrejkersa, mada su Majke postojale prije Partibrejkersa.
- Ako smo u pocetku imali nekakvih poveznica s Partibrejkersima, a vjerojatno jesmo, mislim da ih sada zaista više nemamo. Oni su ostali na onom na cemu su bili, a mi smo se razvijali, i muzicki i svakako.
Ali bio je taj prljavi blues, punk blues koji vas je povezivao.
- Da, ali kažem, mi smo išli dalje. Nije nam svaki album bio na istu foru, rifcina i sad ja, kao, nešto pjevam.
Kažeš "mi", a u biti si dosta dugo išao u samostalne projekte.
- Pa je, da, baš zato što sam se krajem 90-ih htio okušati u stvarima koje su me tada zanimale, kao što su blues, folk, pa cak i jazz, neworleanski zvuk, i tako. E sad, ako je nekome to estrada, neka mu bude estrada.
Teško bi, da si estrada, u tvoje Placenike onomad je došao svirati bubnjar Kruno Levacic. Kad smo vec kod muzickog razvijanja, koliko je žilav ostao onaj vaš temeljni koncept bez mudrovanja, koji si jednom nazvao "drito po picki".
- Pa zaželio sam se toga, nakon tih lutanja sa samostalnim albumima koje sam radio u prošlom desetljecu. Cuj, snimio sam tri albuma, s njima sam zadovoljan, okušao sam se u nekim stvarima, sasvim OK, a onda sam se opet zaželio tog takozvanog "drito po picki" stila. I eto, sad sam snimio album koji je baš u tom stilu.
Evo, spomenut cu je, ali bez ikakvih zlih namjera: kad si u ožujku izašao iz remetinackog pritvora tvoja tadašnja djevojka, pokojna novinarka Željka Matkovic, opisujuci te u jednoj izjavi, kazala je da si klasicni homeboy, da spremaš po kuci, da je nježno budiš, pripremaš dorucak. Prilicno je to razlicita slika od one javne slike rock zvijezde.
- Pa cuj, to je bilo to razdoblje kad sam se bio baš malo zaželio mira. Neizlaženje, a niti sad ne izlazim. Ono, kad stalno ideš po koncertima, kad su stalno neki ljudi, stalna natezanja, onda se jednostavno zatvoriš u sobu, gledaš filmove ili slušaš glazbu ili radiš muziku. Ovo drugo je - sjedenje, oblokavanje u kaficu i pricanje gluposti - bezvezno trošenje vremena. To me više ne privlaci i ne radim to.
Za razliku od brojnih licemjernih glazbenika koji tvrde da sviraju za stranke zbog para, iako u stvari ciljano sviraju samo za neke stranke iz ideoloških razloga (ne odbijajuci, medutim, novac), ti si uvijek jasno objašnjavao zašto podržavaš odredenu politicku opciju, bio to nekad SDP i Ivica Racan ("Vrijeme je da se krene") ili nedavno u predsjednickoj kampanji Ive Josipovica. Kako ocjenjuješ aktualni politicki trenutak? S jedne strane, obecava nam se ulazak u Europsku uniju 1. srpnja 2013.; bivši premijer nam je u zatvoru, no s druge strane jurimo prema ekonomskoj provaliji, a prave opozicijske alternative nema.
- Ja sam razocaran što se tice SDP-a. Oni su vec stupili u kontakt s našim menadžerom; rekao sam im da ne želim više za nikog nastupati.
Cini mi se da su izdali radnike, ako su ih uopce ikad zastupali.
- Užasno je to. Oni su odjebali radnike! Oni bi kao stranka koja je nekad bila socijalisticka trebali zastupati barem neka prava radnika. Radnike su svi odjebali. Cak i kad vidiš tipa koji je sad bio u sindikatu, a drugi dan ga vidiš kako vrišti u HDZ-u, onaj Boris Kunst. To je užas. To je užas. Toga nema nigdje. To je užas. Razocaran sam svime time. Ne želim više.
"Tamo preko rijeke" (služeni naziv "Daj mi") meni je najbolja tvoja pjesma. Koja je tebi u tvojoj 30-godišnjoj karijeri najdraža pjesma, iako je to krajnje nezahvalno pitanje?
- Pa cuj, ne mogu se zaista odluciti. Sve su mi drage. Svaku svoju pjesmu na koncertu ja proživim.
U intervjuima te dominantno pitaju o drogama, teškoj ovisnosti o heroinu, lijecenjima, raspadima veza. Mi necemo ništa od toga.
- Super. Uglavnom, samo da ti kažem: i dalje sam na lijecenju, uzimam sve lijekove, a to mi je i sudac odredio; presuda mi je da nastavim lijecenje i tako.
Dobro zvuciš.
- Dobro je. Sve je OK.
Želim tebi i Majkama uspješan koncert u Uljaniku.
- Pozdrav svima.
I JA BIH SAD TREBAO ICI KOD GRADONACELNIKA DA MI ON DA POTVRDU DA MOGU GLASATI
Neceš izaci na parlamentarne izbore?
- Cuj, hocu. Zanimljivo je što ja moram ici u Vinkovce, tamo sam prijavljen, a zadnja dva-tri puta nisam bio na spisku. HDZ je uvijek pobjedivao u Vinkovcima; znaju ljudi da sam ljevicar i da sigurno necu glasati za njih i onda mene odjednom nema na spisku. I ja bih sad trebao ici kod gradonacelnika da mi on da potvrdu da mogu glasati, a kako mogu do njega kad je nedjelja, je'l tako? Tako da me uvijek skantaju i tako da ne znam više, ono, što da radim. Morat cu pitat' staru da se raspita jesam li ja, gdje sam ili nisam.