Koncertnu promociju albuma prvijenca "Monfiorenzo underground" sinoć je u maloj sali kluba Uljanik održala grupa Barbari. Relativno "friški" istarski bend predvođen mladom i perspektivnom pjevačicom i autoricom Barbarom Munjas ovom je prilikom izveo 13 skladbi s prvog albuma i nekoliko žanrovski srodnih obrada.
Barbare, barem zasad, ne treba promatrati kao bend u kojem vlada autorski totalitarizam s diktaturom lidera (uglavnom frontmena) jer je osjetno da se radi o skupini entuzijasta s podjednakim udjelom u umjetničko-kreativnom smislu.
Mlađahna frontgirl Barbara svoja je prva scenska iskustva od mladih dana kalila u instituciji zvanoj Gustafi, a kroz redove istog benda osim nje i gitarista Ivana Benažića prošli su i gitarist Dino Kalčić, multiinstrumentalist Alen Bernobić i perkusionist i bubnjar Teo Pokrajac pa je stoga osjetna međusobna sinergija i energija koju ovi kreativci njeguju od ranije.
To se, dakako, može vidjeti i u vrlo uigranoj svirci, koja doslovce zaziva vremena kada je rock and roll na ovim prostorima zauzimao ne subkulturnu, već obligatnu domenu Hrvatske kulture. Tu je prije svega miomiris ranih devedesetih godina, kada su svjetskom scenom žarili i palili glazbeni stilovi koji u svojoj srži sublimiraju esenciju garažnog zvuka od šezdesetih nadalje.
Eklekticizam, kako u modnom, tako i u stilskim inačicama, polučio je val bendova koji su u svojem izričaju spretno koristili rješenja srodna kanonima koje su uspostavili Beatlesi, Led Zeppelini, Velvet Underground, The Stoogesi, MC5 i ostali, a čije su modifikacije kasnije mlađim naraštajima prenijeli predvodnici grunge scene poput Nirvane, Mudhoneya, ali i karizmatične PJ Harvey. Neupitna influenca ove glazbenice upravo je vodilja Barbare Munjas, koja u svojem pjevačkom, gitarističkom i tekstualnom smislu ima za cilj referirati se upravo na rad Harvey, neizostavne individue respektabilne ostavštine kojom je zadužila povijest popularne glazbe.
U slučaju Barbara evidentno je da su pjesme koje već suvereno zauzimaju domaći glazbeni eter, poput "Mjesečine", "Realnosti" i "Patološkog lažljivca", uspješan "cath" na koji se publika već upecala, a čiju poruku Barbara vrlo uvjerljivo prenosi u eter.
Uglavnom, "vatreno krštenje" pred pulskom publikom svakako je izazov za svaki novi bend na sceni, a činjenica da su Barbari na odobravanje publike koncert produžili na skoro dvaput duže od predviđenog pokazuje da bi se moglo dogoditi da njihova zvijezda u dogledno vrijeme zasja u punom sjaju.
Naime, bila bi prava šteta da silni entuzijazam i glazbena prokušanost i osobnost gotovo svakog člana benda oslabi pod pritiskom globalne nezainteresiranosti hrvatskih medija, publike, ali i klubova prema glazbi alternativnijih i ne toliko komercijalnih shvaćanja.
Ako Barbara nastavi "furati" svoj film, ne popusti pod pritiscima kreatora domaćeg medijskog prostora i ne ode u solo vode te ako dečki iz benda ustraju u nakani da i dalje ostanu produktivci, a ne reproduktivci, moguće je da će Barbari izbrusiti do savršenstva dragulj na kojem su počeli raditi. Za sada im ide više nego dobro. (V. ŠILIPETAR)