Barbara Munjas: Žene se srame "uglazbljenih" emocija

Barbara Munjas (M. MIJOŠEK)
Barbara Munjas (M. MIJOŠEK)

Kada je prije šest godina, a tada osamnaestogodišnja "mala s Kvarnera" stala na binu i rame u rame zapjevala uz Edija Maružina i mega popularne Gustafe, ruku na srce, mnogima se to i nije svidjelo na prvu.

Jer, kud ćeš u muški i to pravi muški band, u kojem je doduše uvijek bilo i pjevačica, ubaciti vrckavu malu i k tome tako rijetko talentiranu. I to, podjednako za ples i pjesmu.

S vremenom, Barbara je postala itekako poznati i prepoznatljivi Gustaf da bi opet, barem što se tiče publike tu istu ostavila bez teksta odlaskom iz banda i osnivanjem novog u kojem je ona "katica za sve"- tekstopisac, kompozitor, gitaristica i da, pjevačica. 

- Kao i na mnogim drugim društvenim i angažiranim poljima na kojima se treba biti isturen, žene po tradiciji i inerciji stoje u kutu. Pravi razlog tomu, meni osobno je neshvatljiv jer žene itekako imaju što reći, kaže Barbara koja smatra da je u konkretnom slučaju -  manjku autorica tekstova i kompozitorica "caka" u tome što su po prirodi stvari žene - slušači.

- Mi žene volimo slušati ono što nam se veli, poručuje. Kada i imamo problem dijelimo ga s najboljom prijateljicom, a ne s publikom i na pozornici. O svojim problemima najčešće (ljubavnim) ne želimo na sva zvona, a još manje na mikrofon.

Sramimo se javno izreći svoju intimu, dok muškarci s tim nemaju problema. Mislim da je to i jedan od razloga zbog kojih je muških tekstopisaca, kompozitora, pa ako i hoćete frontmana daleko više na estradi.

- No, Vi očito s tim nemate problema?

- O da, imala sam i sama, ali valjalo je proći neku školu, steći iskustvo i samopouzdanje. Danas se osjećam da mogu i kamenje drobiti i krećem.

- U procesu stvaranja pjesme što je teže napisati glazbu ili stihove?

- Kako kad i ovisno od inspiracije. Ponekad dođe istovremeno, ponekad riječi, pa onda note il' obrnuto. Gitaru sviram posljednjih pet godina pa žice same polete. Nekad, zapravo u većini slučajeva noć je glavni krivac za sve što radim i što sam napravila. Da, definitivno sam noćna ptica - a čega ću se u dva, tri dok grad spava prvo uhvatiti ovisit će o trenutnoj inspiraciji. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)

CIJELI RAZGOVOR PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU.


Podijeli: Facebook Twiter