Drugi dan 4. memorijala Petra Stankovića donio je trinaest znanstvenih radova o Barbanštini i njenoj specifičnosti u odnosu na ostale općine i mjesta u Istri, a sve je uz to obilježeno i dvjema obljetnicama – 70-godišnjicom tragedije u selu Šaini u vrtlogu Drugog svjetskog rata, o čemu je govorila prof. Iva Kolić, te 80. obljetnicom rođenja Marija Kalčića, kulturnog i društvenog djelatnika rođenog 1934. u obližnjim Regulićima koji je za života stvorio djelo i ostavio traga kao jedan od najistaknutijih istarskih intelektualaca, o čemu je opširno govorila Jelena Lužina, a jedno osobno sjećanje «uvijek nedjeljom» priredio je Branko Blažina i pročitala studentica Jasna Krapec.
Profesor, urednik, svjedok vremena, jedan od onih «prinčeva revolucije» kako je Lužina nazvala Kalčićevu generaciju citirajući jednog od njih, Albina Crnoborija, a koji su s jedne strane vraćali dug sistemu i Partiji koji su u njih ulagali, a s druge strane su trpjeli na svom putu od želja do zahtjeva na kojemu su često bili gaženi i maženi, nadzirani i kažnjavani jer su naprosto svojim obrazovanjem i kulturom bili ispred vremena u kojem su živjeli.
- Mario Kalčić je u javnost ušao u studenome 1953. kao gimnazijalac, i to odmah na naslovnici Istarskog borca tekstom «I mi ćemo glasati» koji će ga kasnije obilježiti kao dugovječnog urednika raznih izdanja, časopisa i knjiga, predvodnika nove kulturne istarske elite radeći uvijek za druge i na tuđim tekstovima žrtvujući tako vlastite mogućnosti i spisateljske mogućnosti, od spomenutog IB-a, preko časopisa Dometi u Rijeci gdje ga je Zvane Črnja burnih '70-ih sklonio od progona dežurnih čuvara revolucije, pa do Istre, Istarske naklade, Čakavskog sabora, rukovodećih položaja u Gradskoj i Narodnoj knjižnici, pa čak i kao istarski zastupnik u Skupštini SFRJ u Vijeću za kulturu noseći uvijek taj teret politike na leđima, istakla je Jelena Lužina.
Jakov Jelinčić u svom istraživanju knjiga krštenih u Barbanu za 18. stoljeće izdvaja 2.500 rođenih u razdoblju od 1716. pa do 1750. s posebnim specifičnostima o velikom broju blizanaca, čak dvadesetak, neobičnim imenima kao Gruba i Ruža, a posebno zanimljivom pojavom kumstava izvan samog Barbana, što je rijetkost u Istri. O kumstvima Barbanaca i Perojaca govorio je Alojz Štoković iznoseći podatke iz knjiga iz 1797., a između više zanimljivosti ističe čudne zapise perojskog paroha o nadimcima nekih kumova koji i nisu baš umjesni.
O općoj mobilizaciji i evakuaciji Barbanaca i Proštinara za vrijeme Prvog svjetskog rata u logorima smrti govorila je Samanta Paronić, a Alida Perkov je predočila zanimljivu sliku gospodarskih pomaka ovog kraja između dva rata u kojoj se vidi, ako se izuzme ideologija i sam fašizam, da je zapravo cvao industrijski razvoj i da su ulaganja u ovaj dio Istre bila velika.
U tradicionalnom jezično-povijesnom pregledu svoje su radove iznijeli Samanta Milotić Bančić (o romanizmima u leksemu za odjeću i modne dodatke u govoru Kožljana); Larisa Kontošić o revitalizaciji rižišta u dolini Raše te Paulo Batel o pučkim običajima na Barbanštini. (Napisao i snimio M. ĆURIĆ)