Ima 94 godine i zasigurno je najstariji Istrijan koji se bavi izradom replika istarskih kažuna, crkvica i zvonika.
- Delam da mi brže pasa vrime, povjerio nam je Ivan Muzica na otvorenju svoje samostalne izložbe radova "Kućice i druge minijature", postavljene u Zavičajnom muzeju u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta "Augustin Vivoda" i Doma za starije osobe. Iako u poodmakloj životnoj dobi, svoje minijature, među njima i replike sakralnih i povijesnih zdanja, oblikuje gotovo filigranski i precizno, do najsitnijeg detalja.
Za izradu zvonika treba mu 15 dana
- U svome je stvaralaštvu, Ivan Muzica usredotočen na objekte i predmete iz bliže i dalje okoline, između ostaloga, buzetsku Velu i Malu šternu, humski i buzetski zvonik, kao i crkvice iz Buzeštine, Labinštine, kažune južne Istre i slično. Voli replicirati i svakodnevne predmete iz okruženja u kojemu je boravio kao: vile, jaram, koš za sijeno, košare, stolice … i druge predmete koji ga podsjećaju na djetinjstvo i mladost, neka davna sjećanja, a možda i na ljude kojih više nema, istaknuo je kustos Zavičajnog muzeja Saša Nikolić.
Otvarajući izložbu, ravnateljica buzetskog Doma za starije Gordana Helen Šišović izrazila je zadovoljstvo što buzetskoj javnosti mogu prikazati radove jednog kreativnog i vrijednog korisnika njihove ustanove. - Ivan Muzica, iako u vrlo visokoj životnoj dobi svakodnevno stvara i ne samo to, već vrlo rado prenosi svoja znanja i vještine na mlađe generacije, poručila je Helen Šišović
Svojevrsne suvenire istarske graditeljske baštine, vitalni 94- godišnjak gradi od "das" mase. Za izradu jednog zvonika, primjerice, treba mu petnaest dana. Prvo napravi mali nacrt, potom umijesi materijal, oblikuje komadiće koji se suše najmanje tri dana i potom ih slaže i lijepi. Ni sam ne zna koliko je minijatura do sada napravio, ali kaže da ih je zasigurno preko stotinu.
Pješice od Trsta do Blatne Vasi
Muzica je rodom iz Blatne Vasi, kraj Roča, radio je u riječkom građevinskom poduzeću "Jadran", a potom u labinskom rudniku gdje ostaje do mirovine. Od dolaska u buzetski Dom za starije osobe 2009. godine u dogovoru s radnom terapeutkinjom izrađuje replike kažuna, crkava, starih šterna, zagorskih hiža, pribora za rad, starih vozova, slika od slame.
Kao što je precizan u izradi minijatura, tako ga i pamćenje odlično služi. Prisjetiti će se da je do 1943. godine živio s roditeljima i pomagao im u poljoprivrednim poslovima. Kako bi spriječili odlazak mladih u partizane, noću 8. ožujka 1943. godine talijanska vojska došla je u Blatnu Vas i mobilizirala vojno sposobne mladiće, te je Ivan završio u Italiji u Pistoi gdje je proveo slijedećih šest mjeseci. Nakon kapitulacije Italije vratio se do Trsta vlakom i pješačio do Blatne Vasi gdje se kratko zadržao jer se ubrzo pridružio partizanima i bio kurir do 1944. godine. Te se godine pridružio jedinici PPK u kojoj se provodila edukacija i priprema djelovanja nakon oslobađanja hrvatskog teritorija. Na riječkom području sudjelovao je u održavanju reda između granica Hrvatske i Italije. U redovima graničara ostao je do 1947. godine kada se zaposlio u riječkom građevinskom poduzeću "Jadran. Preselio se potom u Labin 1952. godine i zaposlio u rudniku gdje je ostao do mirovine 1969. godine.
Ivanov duh ne miruje
Iako u mirovini, Ivanov duh ne miruje. Do dolaska u Dom za starije osobe Buzet 2009. godine bio je politički aktivan kao predsjednik mjesne zajednice Stari Grad Labin i predsjednik boračke organizacije Labina. Bio je sekretar Partije i nositelj je medalje za hrabrost, medalje za zasluge za narod, Plakete Labinske Republike, Plakete rezervnih vojnih starješina i Ordena rada trećeg reda. Sam će istaknuti da mu je posebno drago odlikovanje Reda Stjepana Radića koje mu je na svečanoj sjednici antifašista i Županijskoj skupštini uručio Stjepan Mesić, izaslanik tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)SadržajVijesti