Nakon što smo od bivšeg žminjskog načelnika Ratka Jeromele (HDZ) koji je dužnost obnašao od 2005. do 2009. godine i sadašnjeg Marka Križmana (IDS) dobili izjave o njihovom viđenju situacije oko posrnule komunalne tvrtke Žminj, porazgovarali smo i sa žminjskim načelnikom u razdoblju od 2009. do 2013. godine Aldom Bančićem (Nezavisna lista). Dugovi tvrtke Žminj spiralom zateznih kamata koje su se nakupljale godinama dosegli su oko 20 milijuna kuna.
- Kad sam postao načelnik minus na računu općine bilo je 1,4 milijun kuna, nakon mjesec dana sjela je ovrha od 1,2 milijuna zbog sudske parnice oko nacionaliziranog zemljišta, a bilo je još oko 800 tisuća kuna raznih potraživanja - započinje svoju priču Bančić, sadašnji nezavisni općinski vijećnik. Upozorava da se kao načelnik našao u nepodnošljivoj situaciji s više od 12 milijuna kuna duga na samom startu.
- Desetak dana od primopredaje vlasti direktor tvrtke Žminj d.o.o. Renato Kleva mi je dostavio zahtjev za kapitalnu pomoć u iznosu od 6,28 milijuna kuna od kojih su neke fakture bile stare i tri godine, što sam odbio, jer bi to blokiralo rad cijele općine. Također je tvrtka Žminj imala zajam od 2 milijuna kuna kod IKB Umag, za što je pod hipoteku uzeta zgrada Malenice, dok su kamate mjesečno iznosile oko 20 tisuća kuna. Znao sam da nas još čeka 3,7 milijuna kuna za platiti tvrtki Elektropetek za izgradnju ceste u industrijskoj zoni Žminj, međutim, nadzorni inženjer mi nije savjetovao zaustavljanje tih radova zbog mogućih penala - kaže Bančić.
Od Ministarstva regionalnog razvoja dobila se donacija za industrijsku zonu od 1,7 milijuna kuna čime se platilo 320 tisuća za djelomično asfaltiranje, dok se preostala sredstva nije moglo povući zbog nedostatka građevinske dozvole.
- U to vrijeme premijera Ivu Sanadera zamijenila je Jadranka Kosor i nisi više mogao bez papira dobiti sredstva kao što je dotad mogao Jeromela - kaže Bančić dodavši da je zbog krize u građevinarstvu komunalna tvrtka sve slabije poslovala, pa joj je općina morala plaćati gorivo i rezervne dijelove. U jednom je trenutku odlučio otkupiti mehanizaciju tvrtke te u novoosnovani općinski komunalni pogon prebaciti djelatnike.
Ipak, najznačajniji problem ticao se zemljišta i nekretnine dječjeg vrtića koje je ostalo u vlasništvu komunalne tvrtke Žminj.
- Direktorica dječjeg vrtića i ja otišli smo u Ministarstvo obrazovanja gdje nam je načelnica Odjela za predškolski odgoj Mara Ivanković savjetovala da riješimo problem zamjenom istovrijednog zemljišta i objekta koje je tada vrijedilo oko 3,3 milijuna kuna istovrijednim općinskim građevinskim zemljištem na području Lukovice. Tada sam to sam mogao napraviti, jer je tadašnji direktor komunalne tvrtke Žminj Marko Križman dao ostavku, pa sam ja kao predsjednik nadzornog odbora predstavljao tvrtku. No, za zamjenu je bilo potrebno odobrenje općinskog vijeća u kojem je relativnu većinu tada činio IDS, a oni nisu htjeli ni čuti o tome, već su mi stalno govorili "priznaj dugove komunalne tvrtke" - kaže Bančić. Dodaje da je s 10-postotnim općinskim prirezom održavao tvrtku Žminj "na površini" kako bi se mogla obaviti ta transakcija zemljišta, dok općinski vijećnici nisu prirez smanjili na pet posto. Smatra da je tada, 2011. godine, bio čas kad se mogao riješiti problem dječjeg vrtića. Njemu je zatim gubitkom mandata načelnika slovom zakona prestao mandat predsjednika nadzornog odbora komunalne tvrtke, a načelnik Marko Križman koji je postao direktor dao je ostavku. Mjesto direktora ostalo je upražnjeno, tako da više nitko nije branio tvrtku na sudskim ročištima s njenim vjerovnicima, pa su počela stizati ovršna rješenja.
- Vijećnici nikad nisu shvatili da općina Žminj i tvrtka Žminj nisu isto. Općina je osnivač tvrtke i ima udjelnice, ali Žminj je vlastito poduzeće koje ima svog direktora izabranog na natječaju. Općina ne može u stečaj i ne može se zadužiti više od 20 posto, i za svako zaduženje treba suglasnost Ministarstva financija, dok se komunalna tvrtka može zadužiti koliko god joj netko da para. Tvrtka može povući PDV, ali po uvjetima države, za javnu rasvjetu može, ali za vrtić nije mogla. Stoga je porezna uprava ustanovila 4,5 milijuna kuna neplaćenog poreza komunalne tvrtke, veći dio se odnosio na PDV, a dio na neplaćeni porez na najam dječjeg vrtića budući da je komunalna tvrtka zapravo iznajmljivala vrtić općini za nula kuna, ali na što se mora platiti porez - kaže Bančić koji misli da je na sadašnjem načelniku da iznađe rješenje. (Anđelo DAGOSTIN)