Na groblju u Raklju, pod kišobranima, učenici Osnovne škole Vladimira Nazora iz Krnice obilježili su danas 51. godišnjicu smrti znanstvenika i književnika Mije Mirkovića - Mate Balote. Težak, ribar, mornar, akademik i pjesnik, kako Mirkovića opisuje nadgrobni natpis, umro je 17. veljače 1963. godine, a svojim je radom i djelima ostavio neizbrisivi trag u istarskoj povijesti, posebno u rodnom Raklju.
Nakon što su na grob položili cvijeće i zapalili svijeće, učenici, točnije polaznici literarne sekcije s voditeljicom Nedretom Oliva, recitatorske koju vodi Romana Percan, novinarske s voditeljicom Natašom Teković-Jalšovec, zboraši koje vodi Sonja Milović i prvašići iz Raklja, izveli su, kao i svake godine do sada, kraći prigodni program.
Učenici četvrtog razreda Noel Bodetić i Erik Percan otvorili su program svirajući na roženicama, a učenice osmog razreda recitirale su Balotine pjesme - Anđela Knapić kazivala je nezaobilaznu "Dragi kamen", a Karla Peruško pjesmu "Pastirica".
Tekst "Pismo Baloti", objavljen u 1. broju školskog lista Pramaliće, pročitala je Debora Catela, također učenica osmog razreda. Pritom su osmašice predstavile i novi, drugi broj Pramalića, koji je i ove godine izabran za državni Lidrano.
Patrik Bolković, bivši polaznik krničke škole, danas učenik prvog razreda pulske Gimnazije, recitirao je stihove pjesme "Govore da nisam fin" koja govori o odnosu gradskih ljudi iz viših slojeva prema siromašnom čovjeku sa sela, što je često lajtmotiv Balotinih pjesama.
U program su se uključili i pjevači KUD-a "Mate Balota" iz Raklja Nevija Grgorinić, Klaudio Knapić i Josip Bepo Kalčić, a članovi školskog zbora otpjevali su pjesmu "Naranča". Obilježavanju su prisustvovali i Maja Percan iz Turističke zajednice te Josip Percan, predsjednik Općinskog vijeća Marčane.
Mijo Mirković (rođen 28. rujna 1898.), poznatiji je kao Mate Balota, po pseudonimu koji je preuzeo iz rane istarske štampe i koristio se njime kao autor brojnih književnih djela, dok je pravim imenom i prezimenom potpisivao znanstvena, odnosno stručna djela.
Od djela najradije se ističe njegova zbirka čakavskih pjesama "Dragi kamen" iz 1938. godine, koja je postala simbolom rodoljublja, dok je roman "Puna je Pula" (1954.) nezaobilazno štivo za razumijevanje povijesti pulske luke i događaja prije, za i nakon Prvog svjetskog rata.
Na nadgrobnom spomeniku ovog rodoljuba, fizičkog radnika, novinara, ekonomista, sveučilišnog profesora, kozmopolita, koji je proživio, ali i aktivno sudjelovao u, za Istru, najznačajnijim zbivanjima prve polovice 20. stoljeća, možemo pročitati: "Putnik zmež grada i svojega sela ki je vajk piva kako naši stari…". (Z. STRAHINJA, snimio M. MIJOŠEK)