- Ćete bonboni? Čvarci? Čisti traminac, žlahtinu ili gemišt? Imamo i sode, ko van je bolje. Forši malo kulena i friškega kruha?
Tako je veselo društvo koje nam se pridružilo u Crikvenici, opskrbljeno po staroj krilatici "Ništa nas ne smije iznenaditi" - obilježilo početak naše balkanske turneje. Mi ostali krenuli smo s riječke Žabice na tri tisuće kilometara dugo putovanje Balkanom. Vozači Josip i Goran s vođom puta Danijelom poveli su nas prvo put Žute Lokve. U autobusu mala ekipa uglavnom penzionera - najstarije su gospođe imale 83 godine, ja sam bila najmlađa (55) - i da vam odmah velim: vratili smo se bez bolnih koljena i kukova, svi živi, zdravi i poletni.
Pred crnogorskom granicom stali smo na Ininoj postaji. Busu je trebalo nafte, a nama toalet. Kad nas je benzinajo uočio odmah je zaključao vrata toaleta jer da mu ne treba uz posao još čistiti i zahode. Jedva je popustio Danijelovim molbama. Još mu je bilo živo sjećanje na prethodnu grupu penzića, kada su na granici čekali više od dva sata, a zahod na Ininoj postaji bio je zaključan. I tu smo, na dogodine šengenskoj granici. Uz nju mnoštvo automobila stranih registracija - doznajemo da su to ukradena vozila, čije je krajnje odredište Albanija. Europski deponij ukradenih i starih vozila.
Iako nije članica EU-a, u Crnoj Gori je službena valuta euro, ima 700.000 stanovnika, a sve vrijedno što se dalo kupiti pokupovali su - Rusi. To se najbolje osjeti u šetnji turističkom obalom, gdje je ruski jezik prisutan u jednakoj mjeri kao domaći.
Kotor je predivan grad, opasan zidinama dugim četiri kilometra, i od 1979. je pod zaštitom UNESCO-a kao svjetska kulturna baština. Svetom Tripunu, gradskom zaštitniku, posvećena je crkva podignuta početkom 9. stoljeća, kada su Kotorani kupili srebrni sarkofag s moćima sveca. Obnovio ju je, kako na ploči piše, 1907. godine "sretno vladajući cesar i kralj Franjo Josip Prvi".
Sve o povijesti i ljudima ispričala nam je sestra Dragica koju smo presreli u crkvi pred vjeronauk. U Kotoru je aktivno i Hrvatsko građansko društvo, koje se bavi izdavaštvom iz područja kulture i povijesti pripadnika hrvatske manjine u Crnoj Gori.
Zaustavljamo se u Budvi, koju 30 godina nakon mog prošlog posjeta gotovo pa ne prepoznajem. Trgovina do trgovine, kafić do kafića, restorani, slastičarnice, erotičan ples uz šipku, violine i džez - već je 22 sata, konac rujna, a sve vrvi turistima. U razgovoru s konobaricom doznajemo da radi za plaću od 400 eura plus stan i hrana, od 15 do 01 sat. Naš vodič veli da Budva puno ulaže u promociju, među inim i dovodeći poznate svjetske glazbene zvijezde - bili su tu i Madonna i Rolling Stonesi. (putovala i zapisala Vesna MEDVEDEC; snimio Robert BURŠIĆ)
VIŠE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU