I prije refrena, nakon što je emotivno otpjevao prvu strofu autorske pjesme "Hvala ti na svemu, stari moj", skladbe posvećene ocu koji je umro prije deset godina, 33-godišnji Erik Balija iz Fažane preksinoć je osvojio žiri i publiku popularnog Supertalenta, u posljednjoj audicijskoj emisiji ovog licencnog showa svjetski popularnog formata na Novoj TV.
Erik ima cerebralnu paralizu i cijeli je život u invalidskim kolicima, ali invaliditet mu nije uskratio ono što je želio učiniti. Sada je doživio promociju pred milijunskim gledateljstvom, a dosad je bio poznat lokalnoj pulsko-istarskoj publici kao mladić i glazbenik koji unatoč cerebralnoj paralizi osvaja ljude vedrinom na svojim brojnim humanitarnim koncertima. Nakon prolaska u daljnji krug Supertalenta nije krio raspoloženje.
Prekrasan vokal s karakterom
- Fenomenalno se osjećam. Bila je to eksplozija dobrih emocija. Nisam imao tremu jer često nastupam pa mi to nije problem. Drago mi je vidjeti brojne pozitivne reakcije na društvenim mrežama, kaže Erik.
Pribojavao se, priznaje, stroge članice žirija Martine Tomčić, ali Erik je oduševio i nju. Ona je izjavila: "Snaga duha je ono što nas određuje u umjetničkom smislu; a osim što možemo uživati u predivnom vokalu kojeg imate, možemo naučiti strašno puno od vas i hvala vam na tome". Suzu je pustila Danijela Martinović, rekavši Eriku: "Vi ste jednostavno živući blagoslov, to je prva stvar. Druga stvar, imate prekrasan vokal s karakterom, a o emociji neću ni govoriti".
Erik je u prošlosti je imao priliku nastupiti s Oliverom Dragojevićem, Vlatkom Stefanovskim, Miroslavom Tadićem, Radom Šerbedžijom, a jednom prilikom, u restoranu njegovih roditelja u Fažani, i s pokojnim Vinkom Cocom.
Život ga nije mazio
Za cerebralnu paralizu kaže da je stanje, a ne bolest, a glazbom se bavi od pete godine. I prije gubitka oca, život ga nije mazio.
- 1991. do 1995. imao sam sedam operacija. Tada sam nagovorio tatu i doktore da mi namjeste klavijature između gipsa kako bih mogao svirati u ležećem položaju. Stavio bih slušalice i svirao. Bilo je bolno, ali uz glazbu je sve bilo lakše. Glazba mi je prije svega ljubav, ali bila mi je i spas tijekom rehabilitacije. Glazba mi je terapija u sprečavanju bolova, grčeva koje cerebralna paraliza nosi sa sobom. I to i kad sam i slušatelj. Primjerice, prošlog sam tjedna na probi slušao harmonikaški orkestar OKUD-a "Istra" i užitak slušanja uklonio mi je bol. Uživam u glazbi, u pjevanju, sviranju, zabavljanju, zaključuje Erik Balija, koji tek treba odlučiti koju će pjesmu izvesti u idućem krugu Supertalenta. Navijača mu, vidjelo se to i preksinoć, neće nedostajati.
"Tata mi nedostaje svaki dan, uvijek istim intenzitetom"
Na pitanje koliko mu je tekst same pjesme omogućio da pjeva slobodno, Erik odgovara: "Kad sam dobio tekst pjesme od Dražena Gunjače, koji je bio veliki prijatelj mog tate, ja sam se rasplakao. U jednom dahu sam napravio glazbu na taj tekst. Inače, kada mi neka melodija padne na pamet, odmah je otpjevam na mobitel, da je ne zaboravim, a u ovom slučaju nije bilo tako, nego sam odmah sjeo za klavijature i u mahu odsvirao. No, pet dana imao sam u glavi taj refren, ali ga nisam mogao otpjevati zbog suza. Počeo bih pjevati i na pola bih stao jer bih se rasplakao, iskreno govori Balija. I nakon deset godina, otac mu silno nedostaje.
- Nedostaje mi svaki dan, uvijek istim intenzitetom. Kažu da vrijeme liječi rane, no to u mom slučaju i nije baš tako, priznaje Erik. (Z. ANGELESKI)