Iz dana u dan hotel Adriatic iz ružnog se pačeta, zahvaljujući Maistri pretvara u prelijepog labuda. Još samo nekolicina dana dijeli ga od svečanog puštanja u promet, ili u turističku sezonu. Njegovo uređenje pozdravljaju svi. Već i iz činjenice da je u srcu grada, što je najstariji hotel u Rovinju, a čini mi se i u Istri. No, postoji jedan ali…, ili ono dok ne vidiš lijepo ne znaš što je ružno. A ružnog, naime ima. Neke su fasade sada ulaza u starogradsku jezgru Rovinja došle na vidjelo i sve više dolazi do izražaja njihova derutnost. Poprilično loše izgleda fasada Doma kulture, a prava je koma na centralnoj gradskoj fasadi na rivi - podno Gradske ure.
Drevni ulaz i izlaz iz starog grada
O ljepoti gradskog trga, k tomu i naziva Trg maršala Tita, šteta je trošiti pa čak i novinskog papira. Jer, podsjećam, asfaltirani je trg nakon postavljanja cijevi za kolektor poliven tek kao privremeno rješenje, što bi se lijepo reklo do ulegnuća terena. Dakle, danas je evidentno da se sve dobrano uleglo, a kako i ne bi kada je od asfaltizacije prošlo više od dvadeset godina.
No, ono što danas posebno upada u oči - a bit će tako i za mraka kad se upale svijetla na Adriaticu - jedan je od simbola Rovinja - Balbijev luk ispod kojeg svakodnevno prolaze rijeke i rijeke ljudi ne bi li s Trga ušli u starogradsku jezgru. I obrnuto, izašli iz nje i to jednim od najatraktivnih putova, spuštanjem od crkve sv. Fume i pratećeg joj dvorišnog vidikovca kroz najatraktivniju starogradsku ulicu Grisiju, ponovno na Trg.
I dok je ulaz kroz Balbijev luk nekakav (neka se ovo uzme s rezervom), izlaz je nikakav. Naravno, i pod uvjetom da se gleda u njega. A gleda se i gleda. Jer, potvrdit će svaki turistički vodič da je Balbijev luk neizostavna stanica - pričaonica o povijesti grada.
Saznat će tako naš pomladak i turisti da je srednjevjekovni Rovinj imao sedam gradskih vrta kroz koja se ulazilo u bedemom opasano naselje.
Upravo na mjestu gdje se danas nalazi Balbijev luk u srednjem su se vijeku nalazila glavna vrata utvrđenog grada Porton della pescheria. U 1678. na 1679. godinu, u doma načelnika Daniela Balbija, stara se gradska vrata ruše i na njenom mjestu podiže Balbijev luk. Na gornjem dijelu luka nalazi se figura glave, s vanjske strane luka, u turskom stilu, a s unutrašnje strane mletačkom. Kameni lav je jedinstven po natpisu otvorene knjige na kojoj se čita: victoria tibi marce evangelista mevs.
Nužno čišćenje i obnova luka
S lijeve strane nalazi se gradska vijećnica, nekad pretorska palača čiji "temelji"potiču iz 1308., tijekom idućih stoljeća mnogo puta dograđivana i obnavljana. Jedan njen dio i danas se obnavlja, zahvaljujući Adriaticu, pa se dobar dio građana i to u najboljoj vjeri nada da bi i "čišćenje" Balbijevog luka moglo pasti.
Ukoliko se to ne dogodi, a vjerojatno neće, jer posao ne ide po inerciji i malo sa strane (već po naputku konzervatora, a na sugestiju Grada) Balbijev luk ni ove sezone neće izgledati reprezentativno. Dapače, stražnju stranu u starogradskoj jezgri, ili ulaznu na Trg maršala Tita, bolje je i ne gledati, već bolje gledati u asfalt i spriječiti da vam se zbog vrućine japanka za njega ne zalijepi. (N. ORLOVIĆ RADIĆ)