Najstarija štinjanska ulica, zvana Šaliž, poplocena kamenom još u vrijeme Austro-Ugarske, ponovo se ruje bagerima! Hoce li, kao i godinama prije, ostati raskopana, a vrijedne kamene ploce nestati bestraga ili ce nadležni napokon progledati da i u tom "selu" postoji nešto vrijedno zaštite?!
Kako smo doznali u telefonskom razgovoru s Dušankom Babicem, predsjednikom Vijeca Mjesnog odbora Štinjan, kopa se radi postavljanja strujnog voda, o cemu MO nije bio obaviješten.
"Kada smo prije nekoliko dana vidjeli što se i na koji nacin radi, odmah smo pouceni iskustvom pokušali stopirati radove i kontaktirali s Gradom, izvodacem radova i Elektroistrom te tražili da se ulica nakon kopanja vrati u prvobitno stanje", kaže Babic i dodaje da mu je u Gradu pritom receno da dozvole za prekopavanje još nisu ni izdane!?
Radovi su jucer nastavljeni, a kamen se slaže sa strane. Jesu li dozvole u meduvremenu stigle, u Gradu nismo uspjeli provjeriti unatoc mnogobrojnim pokušajima.
U razgovoru s predstavnicima Grada, prepricava Babic, ispalo je i da
Šaliž nije pod zaštitom konzervatora?! Zašto, ostaje pitanje, kada
konzervatori u gradu Puli pod svoju zaštitu stavljaju svaki pedalj
zemlje i stopiraju radove kako i koliko žele?
Iz pulskog konzervatorskog odjela, od anonimnog konzervatora koji nam
se nije htio predstaviti (braneci to rijecima da oni ne daju izjave,
vec sve ide preko Ministarstva kulture), doznajemo da Štinjan nije
pod zaštitom te da oni "ne mogu cuvati svaku cesticu u Istri". Ipak,
napomenuo je da mogucnost zaštite postoji i na nižim razinama, odnosno
kroz prostorne planove.
No, kopanjem Šaliža na površinu je isplivao još jedan problem: za otprilike godinu dana trebala bi poceti gradnja trafostanice, koja ce biti smještena - tik uz crkvu, gdje se nalazilo staro mjesno groblje. O kakvom se mjestu radi, zorno govori podatak da su i mališani u igri s kanticama i lopaticama znali pronaci fragment pokoje ljudske kosti!
Babic nam je potvrdio da se još od 2007. ukazuje na tu cinjenicu i traži premještanje trafostanice na alternativnu lokaciju, no za njihove molbe ocito nema sluha.
Ogorcen devastacijom ulice pismom je reagirao i štinjanski župnik don Vinko
Puljic: "Sve što je sveto, staro i bogato, ruše pred sobom! Svaki je
taj kamen spomenik trajniji od mjedi! Ta ulica je jedino što smo uopce
imali vrijedno u Štinjanu!".
Osvrce se i na gradnju trafostanice
tik uz zid crkve sv. Margarite. "To mjesto je staro, prastaro groblje,
gdje pocivaju kosti predaka! To je ono isto mjesto gdje su prije par
godini srušili staru, krasnu špinu, sravnili je sa zemljom! Sve je
srušeno bagerima! I dalje ruše! Ima li za ovu našu vlast iz Pule išta
vrijedno, uzvišeno ili sveto? Ja, Vinko Puljic, župnik Štinjana, necu
dati da se na tome mjestu gradi trafostanica! Mogu je graditi samo
preko mene mrtvoga!".