Bivši madarski predstavnik u upravi Ine i izvršni direktor za financije u toj tvrtki Zalan Bacs ustvrdio je danas na sudenju bivšem premijeru Ivi Sanaderu da se nakon izmjene medudionicarskog ugovora vlade i MOL-a 2009. poboljšao model upravljanja u hrvatskoj naftnoj kompanije te da je MOL u tu tvrtku donio nov nacin poslovanja i puno vecu strogost u financijskom poslovanju.
Basc je objasnio da je izmjenjenim ugovorom razdvojena funkcija clana uprave i izvršnih direktora koji su se time kvalitetnije mogli posvetiti svojim operativnim zadacama.
Svjedok je bio clan uprave Ine od pocetka 2005., a od pocetka 2007. do sredine 2009. preuzeo je financije, nakon cega je do kraja te godine vodio sektor rafinerija kao izvršni direktor.
Bacs je posvjedocio da je Ina 2007. bila stabilna i likvidna tvrtka, iako su i tada postojale gubitaške poslovne grane, konkretno plinski biznis koji je, koliko se sjeca, proizvodio 450 milijuna kuna gubitka godišnje. Ti su se gubici, tvrdi, 2008. utrostrucili pa se u jesen te godine tvrtka našla u problemu hoce li uspjeti otplacivati kredit od milijardu dolara. Negativni trend nastavio se do lipnja 2009.
Svjedok je pojasnio da je do gubitaka u plinskom poslovanju dolazilo jer se hrvatsko tržište opskrbljivalo s 35 do 40 posto uvoznog plina koji se kupovao po bitno višoj cijeni od one po kojoj se potom prodavao u Hrvatskoj.
Dodao je da su 2008. i 2009. nastali i porezni dugovi jer je došlo do problema likvidnosti pa je postojala i objektivna opasnost od stecaja. Inu je opisao kao "krunski dijamant hrvatskog gospodarstva", cija bi se vrijednost u slucaju stecaja prepolovila, a to bi nanijelo štetu i Hrvatskoj jer Ina kao znacajan porezni obveznik ne bi mogla placati poreze.
Madarski svjedok je rekao da je uprava Ine, kako bi se izbjegla krizna situacija, troškove svela na minimum te ostavila samo one investicije koje su bile neophodne i nužne, no u jesen 2008. uvidjeli su da to nece biti dovoljno pa su se fokusirali na plinsko poslovanje koje je te godine donijelo gubitak od oko 1,5 milijarde kuna. Stoga je uprava prvo predložila da se poveca cijena plina za gradanstvo, a potom i da se plinsko poslovanje izdvoji iz Ine i prepusti državi koja je imala mogucnost reguliranja cijena.
Svjedok je kazao da je krajem sijecnja 2009. sklopljen sporazum o izdvajanju plinskog poslovanja što je, ustvrdio je, stvorilo mogucnost izbjegavanja stecaja. Dio paketa ugovora bila je i prodaja podzemnog skladišta plina Plinacru.
Kazao je i da je Ina situaciju pokušala riješiti boljom naplatom dugovanja od HEP-a, Petrokemije i Diokija, kao najvecih dužnika, no u tome nisu postigli "spektakularne rezultate".
Kazao je da nakon promjene modela upravljanja u Ini odbor izvršnih direktora odluke do odredenog iznosa donosio bez odobrenja uprave, no nije se mogao sjetiti visine tog iznosa. Kazao je i da on svoje odluke nije dostavljao MOL-u na prethodnu konzultaciju.
Naglasio je da je MOL podupirao investicije u sjevernom Jadranu i Siriju.
U nastavku sudenja svjedoci djelatnica MOL-a zadužena za razvoj plinskog poslovanja MOL-a Katalin Tamas.
(Hina)