Avanturu zvanu Vijetnam doista je teško opisati. Toliko razlicitosti, prirodnih bogatstava, nasmijanih ljudi druge rase, vjere i drugacijih obicaja od nas - toliko dojmova...
Probajte zamisliti odlazak na drugi kraj svijeta, gdje ocekujete vidjeti i iskusiti nešto sasvim drugacije od svega što poznajete i onda doživite još mnogo, mnogo više.
To se nama dogodilo u Vijetnamu. Vremenska je razlika pet sati, temperaturna doseže i do 38 stupnjeva Celzijevih, jezik nismo razumjeli, pa cak ni "vijetnamski engleski", njihovo je pismo nama necitljivo, a neke njihove navike nepojmljive.
Zemlja je to u kojoj se jede na ulicama, s poda, pije se rakija s kobrom u boci (tzv. zmijino vino), cipele se kupuju u prolazu, djeca se u pješcaniku igraju s malim iguanama, mrak pada vec u 18 sati, a na ulicama se osim brijanja, možete podvrgnuti pravoj maloj „operaciji“ cupanja dlaka iz nosa ili ušiju! Vijetnamci su nam to toplo preporucili, no taj si "užitak", ipak, nismo priuštili.
Po dolasku u Vijetnam doživjeli smo pravi kulturni šok. Iako u najpozitivnijem mogucem smislu te rijeci, s obzirom da nas je vec prvi susret s tom carobnom zemljom naprosto oduševio. Visoka temperatura unatoc kasnim nocnim satima, gužva i motori gdje god se okreneš, uz pokoji automobil ili trišu (svojevrsni bicikl poput rikše) – ono je što nas je docekalo u glavnome vijetnamskom gradu, Hanoiju.
Natisnulo se ondje stanovnika koliko ima citava Hrvatska, stoga ni ne cudi sva ta gungula, bolje reci gradska džungla. Na trenutak nam nije bio jasan taj silni svijet koji se nagurao na gradske ulice, mislili smo da su izašli ispred svojih kuca ne bi li uhvatili malo "svježeg" zraka, družili se, roštiljali...
No, ujutro nam je sve bilo mnogo jasnije. To su, naime, ulicni restorani! Improvizirani plasticni stolovi, bolje reci stolici i stolicice, rijetko su unutar prostorija, a cešce vani. Kuhari na cesti i kuhaju, na roštilju peku meso i nešto što lici na meso te to prodaju prolaznicima. Ista je stvar i sa kaficima. Ali, ono što nas je stvarno zapanjilo, jest higijena. Bolje reci, nehigijena. Unatoc iznimno visokoj ljetnoj temperaturi, Vijetnamci i namirnice drže vani, a i "svježe" meso prodaju na ulici, na suncu, nepokriveno i prekriveno muhama. Gospoda mesarica samo na trenutak lijeno mahne rukom, ne bi li neumorne muhe, bar na kratko, otjerala. Uz to, prašnjavi su kolnici osim restorana i kafica, ujedno i parkiralište za brojne motore i automobile.
Pa kad se tu naguraju prolaznici, turisti, žene koje tradicionalno, na ramenu tegle voce i povrce te sva sila motocikala – to je vec dovoljno da vam se na trenutak ucini kao da ste dio nekog davno izgubljenog vremena.
Valja napomenuti da je cjenkanje u Vijetnamu neizostavno. Tako smo se za 20–ak dana svoga boravka ondje, tomu itekako naucili. Iako su cijene doista svega, od hrane i odjece, do prijevoza i smještaja, ondje stvarno niske, kada smo shvatili da je cjenkanje stvar kulture, to smo jednostavno prihvatili i pritom se zabavljali.
A kada se govori o cjenkanju, ono se ne odnosi samo na kupovinu, cjenkati se u Vijetnamu može i za vožnju taksijem, sobu u hotelu, pa cak i proviziju u mjenjacnici (koja zapravo i nije mjenjacnica vec trgovina nakitom u kojoj, dok cekate da jedna prodavacica skokne u banku zamijeniti vaš novac, druga vam kuha caj!)
Vijetnamci su itekako dobro turisticki organizirani. Ta se zemlja pod krilaticom "Hidden charm" reklamira kao turisticka destinacija koja, cini se, takve slogane i ne treba, s obzirom da je vec postala prava turisticka meka. I da hocete, ondje se gotovo i ne možete izgubiti. Naime, iako nismo imali rezervirane hotele, a proputovali smo citavu državu, to nas nimalo nije brinulo. Jer u koji god dio Vijetnama smo stigli, bilo vlakom ili autobusom kojim smo putovali, docekao nas je netko iz hotela i nudio prijevoz ne bi li nas smjestio baš u onaj za koji on "vrbuje" goste. Hotelski su vlasnici umreženi i s vozacima taksi motora koji su ondje popularniji od taksi automobila, pa su nas umjesto u odredeni hotel koji smo mi htjeli, vozili u one s kojima imaju dogovor! Izgovor da nas je dvoje i da imamo prtljagu nisu htjeli ni cuti. Jer ondje ce vas taksist bez ikakva premišljanja i po dvoje voziti na motoru, a posebnim ce metodama na njega nakrcati i svu vašu prtljagu.
No to je donekle prednost jer imate priliku birati medu brojnim luksuznim i manje luksuznim hotelima, sobama i bungalovima, dakako, uz neizostavno cjenkanje. Mi smo tako dva bungalova na plaži dobili za osam dolara po osobi.
Ni ne cudi, stoga, da stranaca u Vijetnamu ima doista mnogo.