U traženju neceg lijepog i nesvakidašnjeg precesto zanemarujemo kraj u kojem živimo i koji, poput svjetski poznatih destinacija, zna ponuditi ljepote koje itekako mogu pružiti višestruka uživanja. Jedna od takvih ljepota našeg kraja nedvojbeno je bogata povijest Liburnije, kraja koji je Hrvatskoj darovao prvo pismo, prvi zakonik, prve tiskare...
Turisticko-povijesna prica
U zanimljivije dijelove te povijesti nedvojbeno spada i prica o Frankopanima, plemickoj obitelji cija je višestoljetna vladavina ostavila dubok trag u povijesti ovog kraja i cijele Hrvatske, a tragovi njihovih dana ponosa i slave vidljivi su i danas u ostacima njihovih nekadašnjih utvrda, dvoraca, kula i ostalih gradevina iz kojih su vladali. Ti se objekti, nažalost ne svi, i danas cesto cuvaju i turistima nude kao dio našeg bogatog povijesnog naslijeda, a posebnu pažnju privukla je tijekom posljednje cetiri godine aktivnost Primorsko-goranske županije koja je osmislila i realizirala pažnje vrijedan projekt "Putovima Frankopana", kojim je deset nekadašnjih fortifikacijskih objekata obnovljeno, uredeno i potencijalnim turistima ponudeno kao zasebna smislena cjelina, gotov turisticki proizvod koji ne omogucava samo upoznavanje s prošlošcu, vec i uživanje u prekrasnim krajolicima obale ili zaleda hrvatskog primorja, mjestima gdje su bile smještene te frankopanske utvrde.
Iako je u razgledavanje moguce krenuti s bilo koje tocke Kvarnera ili njegova zaleda, za one koji žele osjetiti pun doživljaj najbolje je da krenu od Grada Grobnika i prekrasnog kaštela sazidanog u obliku trokuta, opasanog zidom, ucvršcenog kulama i polukulama te dodatno ojacanog još jednim pojasom bedema. Grad Grobnik, odlicno vidljiv s autoceste prema brdima, nalazi se na vojno, gospodarski i prometno najpovoljnijoj tocki, na brežuljku ponad Grobnickog polja. Vjerojatno je naseljen još u prethistoriji, potom tu borave Iliri pa Rimljani, Goti i Franci, a od desetog je stoljeca u sastavu hrvatske države. 1225. godine postaje vlasništvo Frankopana, koji tada zvani knezovi krcki, a ime mu se spominje i u cuvenom Vinodolskom zakonu iz 1288. godine. Iz ruku Frankopana Grobnik dogovorom prelazi u posjed njihovih rodaka Zrinskih, a nakon što su 1671. godine u Beckom Novom Mestu pogubljeni Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan kaštel je opljackan i nije više služio svojoj temeljnoj svrsi. Danas je taj dobro ocuvani spomenik prekrasan svjedok prošlosti pod cijim se zidinama može osjetiti dah prohujalih vremena i s cijih se zidina pruža prekrasan pogled na cijelu Grobnišcinu i goranske šume.
"Putovima Frankopana"
"Poslušate" li prijedlog karte "Putovima Frankopana", sljedeca ce vam destinacija biti Kaštel u Bakru, smješten na povišenom platou na sjeverozapadnom kraju naselja, na temeljima prethistorijske i rimske fortifikacije. Današnji izgled kaštel je dobio u 18. stoljecu nakon obnove zbog dva potresa, a prije toga bio je impozantniji i ljepši jer je u obrambenom sustavu krckih knezova imao itekako važnu ulogu.
Lijepu pricu ispricat ce vam i Kaštel Hreljin, smješten nepunih pet minuta hoda od današnjeg hreljinskog groblja. Sagraden na iznimno povoljnoj strateškoj tocki koja je dominirala nad komunikacijama koje povezuju unutrašnjost Hrvatske preko Gorskoga kotara s morem i Bakarcem, kaštel je danas tek blagi podsjetnik nekadašnje snage i znacenja. Prekrasan pogled s lokacije na kojoj se nalazi jasno daje do znanja zašto je u doba provale Osmanlija prema Istri i Sloveniji bio znacajna prepreka turskim hordama, a slabo ocuvane zidine (s izuzetkom kapelice koju je obnovila županija) ukazuju na to da je gradina u potpunosti napuštena davno, tocnije još 1790. godine.
Kraljevica nudi cak dva objekta - dvorac Frankopan u Novoj Kraljevici te Stari grad Zrinskih, kompleks zgrada Donjeg i Gornjeg kaštela koji jest zanimljiv i pažnje vrijedan, ali bitno zaostaje za dvorcem Frankopana, možda i najatraktivnijim od deset projektom obuhvacenih lokacija. Smješten na brežuljku, na krajnjem rtu ponad mora, ovaj objekt dominira okolinom te i danas djeluje poput pravog stražara ulaza u cijeli zaljev i kraljevicku luku. Dvorac je Petar Zrinski poceo graditi polovinom 17. stoljeca kao dvor za svoju obitelj, odnosno svoje supruge Katarine Frankopan, cija je obitelj nekada bila vlasnik ovog podrucja pa se stoga dvorac danas i naziva Frankopanski. Sve do pogubljenja Zrinskog i Frankopana imao je status rezidencije, a u kasnijim razdobljima služio je kao bolnica, vojarna i samostan. Graden kao kasnorenesansna utvrda s mnoštvom baroknih detalja i danas djeluje iznimno atraktivno i pravi je izazov za ljubitelje povijesti, kao i sve one sklone romantici.
No, koliko god bio atraktivan, ovaj dvorac nema bitniju porednost pred Stari gradom u Driveniku, utvrdom koja zaustavlja dah u trenutku kad se prvi put vidi iz daleka, a isti taj dojam ostaje i nakon "pobližeg" upoznavanja. Stari grad Drivenik nalazi se na brežuljku koji je naseljen još u prethistoriji, a zbog svog dominatnog položaja nad okolišem fortifikacijsku je funkciju imao odavna pa se tako spominje još u Antonijevu itinerariju kao jedna od sedam rimskih utvrda u Vinodolu. Frankopanski kaštel podignut je još u srednjem vijeku radi obrane i kontrole prometnog pravca kroz Vindol. Utvrda je cetverokutne osnove s ugaonim kružnim kulama, jednom polukulom te romanickom branic-kulom koja je najstariji dio utvrde. Svoj konacni izgled gradina dobiva u 15. stoljecu, a polovinom 18. stoljeca stanovnici koji žive uz njega spuštaju se u dolinu i uz tada izgradenu cestu Bakar - Novi Vinodolski osnivaju današnje naselje. Stari Grad Drivenik danas je mjesto ne samo cestih turistickih posjeta, vec i brojnih glazbenih doživljaja što ga cini iznimno zanimljivim.
Mocne utvrde
Nedaleko Drivenika su i Grižane gdje je moguce pronaci ruševne ostatke gradine smještene iznad samog naselja Grižane, na kamenoj litici ispod stijena. Danas je od tog kaštela, podignutog u srednjem vijeku za potrebe obrane prometnog pravca, ostalo vrlo malo - tek dio zidova s ostacima tri kružne kule. U znatno je boljem stanju Frankopanska kula u Bribiru, jedini ostatak nekadašnjeg kaštela tog gradica. Izvorno se kaštel sastojao od dvostrukih zidova, uskog dvorišta, stambene i upravne zgrade te dviju kula. Nažalost, krajem 19. stoljeca on je porušen s ciljem da se na njegovom mjestu izgradi školska i opcinska zgrada pa je danas sacuvana samo kvadratna kula i dio zidina na sjevernome i zapadnom dijelu nekadašnjeg Kaštela.
Pricu o deset frankopanskih utvrda dovršiti treba, kako je to i red, u podrucju Vinodola, tocnije u Novom Vinodolskom i nedalekim Ledenicama gdje se ponad mora i Vinodolske doline, na jednoj od najviših tocaka prijevoja izmedu kopna i mora, nalaze ostaci nekadašnje utvrde ciji su vojnici kontrolirali prilaze s mora i kopna. Do ostataka utvrde, od kojih je ponajbolje sacuvana romanicko-goticka crkva sv. Stjepana Prvomucenika, dolazi se uskom planinarskom stazom kojom je moguce obici sve zidine, kao i unutrašnjost ove nekada vrlo atraktivne i strateški vrlo važne utvrde.
U Novom, u samom središtu starog grada, jasno se izdvaja kula Kvadrac, dio nekada mocne utvrde oko koje se formirao Novi Vinodolski. Danas je od izvorne arhitekture sacuvana samo kula Kvadrac koja je krajem 19. i pocetkom 20. stoljeca doživjela brojne preinake. No, iako danas ne nudi jaku sliku prošlosti, nekadašnji novovinodolski kaštel bio je iznimno znacajan, ne samo stoga što je bio jedno od najsnažnijih i najdugovjecnijih uporišta Frankopana, vec i stoga što je u njemu 6. sijecnja 1288. godine sastavljen i usvojen Vinodolski zakon, najznacajniji hrvatskim jezikom i glagoljicom pisani pravni tekst o srednjovjekovnom životu na vinodolskom posjedu Frankopan. Potpisu su bili nazocni knez Leonard te predstavnici devet slobodnih vinodolskih gradova: Novog Vinodolskog, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika. Sadržaj zakona jedan je od najboljih i najnaprednijih takvih pravnih akata u feudalnoj Europi, a posebno je zanimljiva zašticenost kmetova i žena.