Ako želiš da ti nešto uspije, ušutkaj novinare. Tom se maksimom - valjda nakon što su mu institucije srušile bespravni podrum u Svetom Jurju i službeno ga proglasile "u sukobu interesa" zbog kupnje tavana u centru Poreca pod "posebnim" uvjetima kakve obicni smrtnici mogu samo sanjati - rukovodi istarski župan Ivan Jakovcic, pa s govornice Županijske skupštine, na konacno konstruktivan prijedlog vijecnika opozicijske Ladonje (da se privatizaciji Uljanika posveti tematska sjednica Skupštine), odgovara i ovo: "Mene uopce ne cudi što vodstvo Uljanika izbjegava medije." Što je župan time htio poruciti? Da razmislimo malo…
Uprava Uljanika ljetos je javno priopcila Paulu Gregorovicu, novinaru Glasa Istre koji godinama prati pulsko brodogradilište, da u Uljanik više nije dobrodošao jer se, eto, drznuo konstatirati da posjet tada friške premijerke Jadranke Kosor pulskom škveru nije bio ništa drugo do - protokol. U izvještaju s tog - za Upravu brodogradilišta ocito bitnog, ali za radnike i javnost posve beznacajnog - posjeta premijerke Uljaniku, novinar je ustvrdio da se tada u Uljaniku nije dogodilo ništa bitno, pozvavši se na anonimni izvor koji je prisustvovao sastanku, jer službenu izjavu prvog covjeka Uljanika Antona Brajkovica nije mogao dobiti.
I tog dana, a i cesto ranije kada se (kao i drugi novinari Glasa Istre, a najviše Jasna Orlic) pokušavao raspitivati o bilo kojoj stvari vezanoj za poslovanje državnog brodogradilišta koje hrani tisuce obitelji, i koja je vec i samim time od javnog interesa, Uprava Uljanika je na novinarske upite ostala poslovicno - gluhonijema. Dakle, jedna od Jakovcicevih poruka sa Županijske skupštine nedvojbeno je ova: "Uljanik je u pravu. Paulo Gregorovic i novinari Glasa Istre u Uljanik nisu dobrodošli. Tako i treba biti".
Još je intrigantnija sljedeca Jakovciceva poruka, derivirana iz prve: "Uljanik je u pravu što izbjegava medije, jer 'rasprave o Uljaniku treba ostaviti uljanikovcima', koji su 'pametniji od nas'. Zato i ja izbjegavam medije, jer rasprave o županu treba ostaviti 'pametnijem od nas' - županu". Problem potonje Jakovciceve suptilno lansirane teze je u tome što je ona samo djelomicno istinita: župan, naime, voli medije kada bilježe svaki pa i milimetarski pomak njegove golf palice, voli kada ga nasmijanog snimaju prilikom raznih potpisivanja ili otvaranja, a bogme voli davati i intervjue.
Medutim, ima nešto što župan ne voli. Ne voli kada ga novinari kritiziraju, pa cak ni kada je to opravdano, i usprkos saznanju da je jedna od osnovnih zadaca novinara kriticko preispitivanje vlasti. Pa svako malo naleti na Bojana Žižovica, novinara Glasa Istre koji vec duže vrijeme prati županov rad, a kojem je nedavno - baš kao što je to Uljanik ucinio Paulu Gregorovicu - doduše, ne javno (jer župan ipak ima znatno više soli u glavi od potpisnika skandaloznog Uljanikovog obracanja javnosti), vrlo jasno porucio da kod župana više nije dobrodošao.
I to zato što se novinar usudio nazvati "baljezgarijom" županov poziv vijecnicima da sami dodu na jedno golf igralište da bi se iz prve ruke uvjerili da golf nije štetan za okoliš. Dakle, osim što je podržao Uljanikov "izgon" novinara Glasa Istre, Jakovcic si je preksinocnjim izlaganjem na skupštini pokušao stvoriti alibi za njegov, županov, "izgon" nepodobnih novinara.
Ima, dakle, neka tajna veza… Ima, ali nije jedina. Jer, ljubav istarskog župana i Uljanika traje duže od ljubavi Glasa Istre prema Uljaniku i županu. Brojni su primjeri tog javnog flerta, no za ovu je priliku dovoljno podsjetiti na slucaj pulske lucice Bunarina, koji odnedavno istražuje Državno odvjetništvo. Naime, koncesionar Bunarina d.o.o., koji preko Radnickog sportskog društva Uljanik vode upravo celnici brodogradilišta Uljanik, godinama krši koncesijski ugovor jer se nelegalno bavi nautickim turizmom, cime je županijski proracun oštecen za milijune kuna, a za takvu rabotu nikad nije odgovarao.
Dapace, cak je i nagraden, jer je postojece stanje, zahvaljujuci i županu Ivanu Jakovcicu, legalizirano u Prostornom planu Istarske županije. Tako to, naime, biva kada se Bunarinu d.o.o. pušta da rasprave o sebi vodi sama, jer su i njeni celnici ocigledno "pametniji od nas". Takvo je to javno-privatno partnerstvo, za kakvo se bojim, kao i tisuce radnika u brodogradnji, da sutra ceka i Uljanik.
Što je, dakle, župan s pazinske govornice htio poruciti? Evo što:
Da su "bespravno", "nelegalno" i "protuzakonito" samo rijeci koje nikoga nimalo ne uzbuduju. Da je raspolaganje javnim novcem njima, županu i Uljaniku, bogomdano i, tom analogijom, da što mi obicni smrtnici imamo njih pitati za zdravlje. Htio je poruciti da raspravu o njima treba pustiti - njima. Pametnijima od nas. Nedostupnima. Nedodirljivima. Jer, tako je bilo dosad i tako bi trebalo biti i ubuduce. A zašto i ne bi, kad se pozitivne posljedice njihova dosadašnjeg rada vide: uspješna Hrvatska, uspješna Istra, uspješan Uljanik, uspješna Uljanik Plovidba, uspješna Bunarina…
Jakovcic je, nadalje, preksinoc jasno porucio da kakva se god buducnost Uljaniku sprema (pa makar ga i, pod stimulativnim utjecajem momjanskog muškata, zajedno odlucili seliti izvan Pule), o tome ce oni raspravljati sami sa sobom. Tu i tamo ce uletjeti neki kosori i polanceci, ali samo protokolarno, pa ce i dalje uglavnom oni sami, župan i Uljanik, odlucivati o sebi. Bez Gregorovica, bez Žižovica. Bez Glasa Istre, bez javnosti.
Živjelo samoupravljanje! Živjela autonomija!