Autentično, vrijedno, a razigrano

Odlično oblikovanje svjetla Tonija Modrušana (Neven LAZAREVIĆ)
Odlično oblikovanje svjetla Tonija Modrušana (Neven LAZAREVIĆ)

Dramaturški kompaktna, razigrana i duhovita, no prije svega autentična - kako zbog nadahnutih priča 'sakakovih čudiesa' koje je njegov pradjed Anton (Tuone) Bančić iz Dolenjih Krničari pokraj Žminja pripovijedao tada maloj Milici Kranjčić, danas umirovljenoj učiteljici koja ih je 2015. objavila u knjizi "Libar od polnoći", tako i zbog glumački prilično uvjerljive 40-minutne monološke izvedbe na žminjskoj čakavici koja je dio izvođačevog krvotoka - sinoćna premijerna izvedba predstave autora, redatelja i pripovjedača Aleksandra Bančića "Štuorice od polnoći" na maloj sceni INK-a ispraćena je dugim pljeskom.

Odrastali na pričama

Rijetko srdačnoj, "familijarnoj" atmosferi posebno su doprinijeli posjetitelji srednje i starije generacije s područja Žminjštine (među kojima je bila i Milica Kranjčić), ali i oni iz Peroja, Žejana i Ripende, otkud je autor također prikupio par priča iz usmene predaje. Njihove spontane reakcije, od maksimalne fokusiranosti do smijeha dodana su vrijednost premijere.

Oni su, naime, odrastali na tim pričama, a budući da danas mladi nemaju mogućnost doživjeti te priče kroz usmeno pripovijedanje, predstava ima i vrijednu edukativnu dimenziju. To su ilustrirale i autorove završne riječi: "Ne budemo li njegovali oblike narodne umjetnosti, i na njihovim temeljima stvarali novu umjetnost, novu kulturu, oni će se ugasiti, a zajedno s njima i svi mi".

"Šoldi pod pljočon"

Oživjevši svog pradjeda tijekom autorova posjeta staroj obiteljskoj kući, publika sluša desetak njegovih priča s moralnom poantom (dakako, posve istinitih), među njima i onu u kojem se s drugog svijeta vraćaju ljudi koji su za života iz pohlepe premještali kunfine i povećavali svoj posjed, ne bi li vječni mir našli tek kad vrate granični kamen na pravo mjesto. Tu je i priča o crnom mačku koji se pretvara u Mrak (ili Orko), biće koje je služilo ljudima da objasne zašto su se noću izgubili na putu do kuće, kao i završna priča "Šoldi pod pljočon".

U njoj najmlađa nevjesta lukavo uspijeva doći do novca koji je svekar sakrio na samrti. Rekla je mužu, a onda su "ubrnuli so pljočo i našli šoldi. Brzo su ih popali, tornali pljočo, pošuljali se va kamaro i šoldi brže bolje rinuli va paljarico i tajili se do jutra. Stali so se prvi pak so šoldi zalokotali va baulj pod pusteljon i šli svi kuntienti za delon. Parali so da va baulje imajo velo bogatijo i so čekali prigodo kad to in rabit ti šoldi. To je bilo za vrieme prve vojski. Kad je vojska finila, prišla je druga država i drugi šoldi pak ti njihovi šoldi niso već nič valjali. Ča bi se reklo: "Kako so prišli, tako so i šli!"

Priče povezuje odlično minimalističko oblikovanje svjetla Tonija Modrušana, koje je nečujno oživjelo svijet štriga i štriguna, a toj je atmosferi pridonijela sugestivna i također diskretna glazba Gorana Farkaša. Reprize su idućeg ponedjeljka i utorka u 12 te u srijedu u 10 i 12 sati, uz dodatne predstave 3. travnja u 9 i 11 sati te 11. travnja u 9 i 11 sati. (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter