Pedstavljanje knjige Tomislava Bašića "Sinovi svetoga Josipa" održano je u četvrtak navečer u Domu hrvatskih branitelja.
Ovaj roman, hrvatskog branitelja iz Šibenika i profesora povijesti Tomislava Bašića, temeljen je na njegovim sjećanjima, a "zbog autentičnosti likova i događaja predstavlja prvorazredno memoarsko štivo o Domovinskom ratu", kazao je moderator predstavljanja profesor Ivan Žagar.
O autoru i knjizi govorili su uvaženi povjesničari Maurizio Levak i Darko Dukovski.
- Autor je tek završio srednju školu u rodnome Šibeniku i upisao u Zadru studij povijesti i povijesti umjetnosti, no nije niti krenuo na predavanja jer je počeo rat. Išao se prijavit za vojsku, no odbijaju ga jer nije prošao vojnu obuku, odnosno nije odslužio vojni rok. Pošto je tada čitao o HOS-u, odlučio se tamo prijaviti, a kasnije je svoj vojni put završio u 113. brigadi, kazao je Žagar.
Darko Dukovski naglasio je da nema baš puno arhivske građe o Domovinskom ratu, da ima uglavnom sekundarne povijesne građe, no tiskovine su vrlo subjektivne te da je teško pristupiti dublje takvoj građi.
- U knjizi je zapisano puno vizualnih elemenata, to je istinito, proživljeno, dosta je pozornosti posvećeno opisu ljudi. Tu ima i elemenata sličnih onima iz Benignijevog filma "Život je lijep", a vrlo su sugestivni i oni razgovori između glavnih protagonista na straži, naglasio je Dukovski.
Maurizio Levak je pak rekao da je to roman o generaciji mladih ljudi koji su bili na pragu odrastanja, odnosno svoga života kao odrasli ljudi.
- Tomislav Bašić je glavni autor i lik romana, piše u trećem licu jer ipak želi neku distancu, ima svoje dvojbe i strahove, sin jedinac je, a nedavno mu je umro otac. To nije priča o HOS-u, to je priča o jednoj ekipi mladih ljudi i njihovom ratnom putu. Nema tu velikih riječi niti patosa, to je vrijedno povijesno djelo, jer su sve činjenice istinite, stilom i sadržajem.
Sam autor je kazao da je imao želju napisati roman o sebi i prijateljima, nije htio pisati ratni dnevnik, a svi likovi i događaji, sve je autentično. Ispričao je i nekoliko anegdota, istaknuvši da se kući nije pričalo o politici.
- Kada mi je 1991. godine otac umirao od raka, majka mu je rekla da me spriječi od odlaska u rat, na što je otac, sa zadnjim atomima snage rekao da ako želim ići, neka idem, kazao je autor. Bašič je potom završio fakultet i radi u školi. (V. BEGIĆ)