Nakon dvije i pol godine što je asfaltiran put od Stancije Barbo u Valbandonu do Vodnjanske ceste, od prošlog je tjedna on konačno i fizički spojen s tom državnom prometnicom. Naime, put kroz šumu Ližnjemoro, realiziran 2014. godine zahvaljujući sredstvima koje je Grad Vodnjan dobio kroz europski program IPARD, asfaltiran je do raskrižja te je izostalo nekoliko kvadrata podloge da bi zaista bio spojen s glavnim prometnim pravcem. Zbog toga su se na prilazu cesti stvarale velike rupe što je otežavalo priključivanje vozila na izrazito prometni magistralni pravac.
Nije ovo jedinstveni takav slučaj - i na drugim "ipardovim" cestama na Puljštini ostavljani su koridori neasfaltiranog djela na prilazu glavnim cestama. Kako je vijećnicima svojedobno jedan od općinskih čelnika objasnio, problem je u tome što je europski novac namijenjen isključivo nerazvrstanim cestama pa projekt ni na koji način nije smio, da karikiramo, kontaktirati s magistralnim pravcem, odnosno državnim cestama. Tih nekoliko metara bijelog puta između dvije asfaltne površine praktički je bio uvjet općinama i gradovima za prihvaćanje njihovog projekta.
Po svemu sudeći, vodnjanski slučaj pokazuje da jedinice lokalne samouprave ništa ne sprječava da nakon nekog vremena konačno i dovrše cestu o vlastitom trošku, mada je, za sada, izostalo uređeno i raskrižje nastavka te nerazvrstane ceste od Vodnjanske do industrijske zone u Galižani. I taj je dio asfaltiran u istom razdoblju kada i dio kroz Ližnjemoro. Vodnjan je te godine zahvaljujući IPARD-u ostvario sveukupno tri milijuna kuna bespovratnih iz Europe da bi uz ovih dva kilometara riješio i četiri kilometara dug stari put od Peroja do Batvača te 600 metara dugu dionicu od Gajane do Tršićani.
Sada kada je cesta kroz Ližnjemoro i defakto spojena s asfaltom Vodnjanske ceste, vozači bi itekako trebali dodatni oprez usmjeriti na prometnu signalizaciju po pitanju sigurnosti - kako oni na prometnici nižeg reda, tako i oni prebrzi vozači na glavnoj cesti. Uostalom, nije tajna da se na potezu od benzinske stanice do raskrižja za Fondole razvijaju ogromne brzine, unatoč brojnim raskrižjima i signalizaciji koja brzinu vožnje ograničava na 60 kilometara na sat. (Z. STRAHINJA)