Druga koncertna večer 16. Art&Music festivala koji se održavao u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre bila je u znaku eksperimentalne glazbe s naglaskom na gitarsku bravuru i razbijanje koncepta klasičnog benda. Prvi izvođač večeri bila je Sara Ardizzoni koja je svoj istraživački projekt nazvala Dagger Moth.
Ardizzoni sama na bini svira gitaru, pjeva i koristi elektroniku u svrhu proizvodnje buke koja u pravilu nije ritmična. Rezultat tog miješanja imao je svoje svijetle točke, no konačni dojam nije bio sjajan. Dagger Moth je odvažan i zanimljiv projekt koji ima potencijala, no kojeg bi ipak trebalo malo bolje razraditi.
Zvijezda večeri trebao je biti austrijski elektronski glazbenik Christian Fennesz. Kondicional je na mjestu jer, iako Fennesz slovi za jednog od najboljih majstora bučne elektronike, njegov preksinoćnji nastup mnoge je uši ostavio žednima, a većinu samo iritirao.
Fennesz je imao poduži uvod koji je zbog repeticija, a ponekad i nesnošljivih valova buke, bio pretjeran dok je u centralnom djelu svog nastupa "okrenuo ploču" i krenuo lupati zarazan elektronski ritam. Upravo u trenutku kada je izgledalo da će Fennesz dokazati zašto je toliko popularan među ljubiteljima ambijentalne buke, njegov je nastup stao pa je izostao i aplauz publike.
Dojam su nakon Fennesza trebali popraviti momci iz East Rodea i u tome su bili iznimno uspješni. East Rodeo miljenici su pulske publike koja se tek za njihovog nastupa okupila u većem broju. Njihov scenski nastup je gotovo savršen, a što se glazbene bravure, originalnosti njihovih skladbi i izvedbe tiče moguće je nizati samo hvalospjeve. Ono što kod njihovog nastupa može zasmetati je čisto strukturalne prirode, a to su preučestali dugi uvodi u pjesme kao i ponekad dosadna repeticija jedne fraze teksta.
Da je manje zapravo više dokazao je duo Incurabili koji čine Nik Novak (Dicky B. Hardy, Hit Et Nunc, Kiks) i Bruno Subiotto (The Spoons, Matchless Gift, Borghesia), a koji su publici ponudili pravo malo osvježenje - jednostavan, iskren i odličan blues.
Incurabili su također primjer razbijanja klasične strukture benda jer zahvaljujući multiinstrumentalnoj bravuri svojim minimalističkim pristupom glazbi uspijevaju zvučati gotovo savršeno. Neosporna je bila i kvaliteta Popečitelja iz Kragujevca koji najveći naglasak stavljaju na snažan i dojmljiv bas. Sama činjenica da su na albumu "Ko radi" surađivali s Kojom iz Disciplin a Kitschme govori u prilog tome. Moćni i bučni Popečitelji bili su idealan epilog 16. Art&Music festivala koji je u Pulu, makar nakratko, ponovo doveo ono što kritičari vole zvati urbani zvuk. (Boris VINCEK; snimio Dejan ŠTIFANIĆ)
- GO02014485.jpg