Velikom doping aferom koja se razbuktala oko velikana svjetskog biciklizma Lancea Armstronga, srušena su dva velika mita. Bilo je u povijesti biciklizma i borbe protiv dopinga puno afera koje su uzdrmale ovaj sport, ali ova posljednja, po opsegu dosad najobimnija, prijeti uništenjem mita kreiranog oko ovog američkog vozača koji je osvojio najviše, čak sedam naslova pobjednika Tour de Francea, a ujedno baca u prašinu mit prema kojem su za doping dosad uvijek bili krivci isključivo biciklisti, nikad njihove momčadi, odnosno sportski direktori.
Armstrong, koji je zaključio biciklističku karijeru 2011. godine, dostigao je kultni status u svjetskom, ali posebno američkom biciklizmu i sportu općenito. U tolikoj mjeri da se rast popularnosti biciklizma u SAD-u mogao u potpunosti poistovjetiti s njim.
Priča je bila poput američkog sna. Armstrong je pobijedio tumor testisa 1996. godine i potom zaredao s pobjedama na najprestižnijoj svjetskoj višeetapnoj utrci, Tour de Franceu. U žutoj se majici ukupnog pobjednika našao na koncu čak sedam uzastopnih izdanja, od 1999. do 2005. godine, što nijednom ranijem velikanu nije uspjelo.
Usprkos svim tim pobjedama, u Francuskoj su ga često optuživali za doping, ali vozač svih tih godina nikad nije bio pozitivan na brojnim doping kontrolama. No, priče o dopingu su ostale, uz dodatak da je Armstrong zbog borbe s rakom mogao legalno koristiti neke zabranjene lijekove. Sve je to nalikovalo klevetama uvrijeđenih Francuza kojima je američki sportski idol i veliki borac protiv raka sa svojom fondacijom, pobjeđivao ispred nosa iz godine u godinu. Zanimljivo, stradavali su u doping aferama njegovi suparnici poput Talijana Pantanija i Bassa ili Nijemca Ullricha, ali on je ostao netaknut.
Lavina optužbi se počela kotrljati nakon što ga je za dopingiranje optužio bivši suvozač iz US Postala Floyd Landis kojem je zbog dopinga oduzeta pobjeda na Touru 2006. godine. No, te je optužbe Armstrong odbacio i, činilo se tada, izašao neokaljan iz cijele priče. Međutim, Američka antidoping komisija (USADA) pokrenula je obimno istraživanje i na koncu nedavno izašla u javnost s teškim optužbama protiv Armstronga.
Prikupljeno je 26 iskaza svjedoka među kojima je čak 11 njegovih bivših suvozača. Kad se pročulo da su među njima i imena Armstrongovih dugogodišnjih suvozača i prijatelja Georga Hincapieja koji je bio uz Teksašanina tijekom svih sedam pobjeda u Francuskoj i koji je rekorder sa 17 nastupa na Touru, te Levija Leipheimera, bilo je jasno da mjesta pogreškama nema.
Na koncu je na svjetlo dana izašla nevjerojatna priča o višegodišnjem sustavnom dopingiranju ne samo Armstronga, već i cijele njegove momčadi, US Postala ili kasnije Discoveryja. Objavljeni su detaljni iskazi o načinu na koji su se biciklisti dopingirali, uz veliku pomoć i kontrolu talijanskog liječnika Michelea Ferrarija, ali i izbjegavali doping kontrole zahvaljujući dugogodišnjem sportskom direktoru i prijatelju Armstronga, Belgijancu Johanu Bruyneelu kojega su na vrijeme obavještavali o dolasku kontrola. Doping se, prema tim iskazima, uzimao planski na razini cijele momčadi. Bilo da se radilo o testosteronu, EPO-u ili krvnom dopingu pomoću autotransfuzije.
Epilog? Armstrong je ljetos odbio daljnju sudsku borbu kako bi dokazao svoju nevinost, zbog čega će mu oduzeti svih sedam naslova pobjednika Tour de Francea. Od šestorice aktivnih vozača koji su svjedočili u istrazi, i koji su suspendirani, dvojica su već najavila umirovljenje, Hincapie i Barry, dok su ostala četvorica dobila dvogodišnje kazne koje bi trebale biti preinačene u šestomjesečne. Dvojica liječnika koji su sudjelovali u aferi, Michele Ferrari i Španjolac Garcia del Moral, kažnjeni su doživotnom suspenzijom iz biciklizma, a nedavno se s pozicije sportskog direktora RadioShack-Nissana povukao Bruyneel kako bi se pripremio za suđenje. (Roberto CAR)