Unatoc žanrovskim razlikama, sumnjama te prilicnoj pulskoj rezerviranosti uoci koncerta, oko 3.000 ljudi u Areni bilo je zadovoljno nastupom uvijek angažiranog Laibacha, super uvježbanog alternativnog rock i nu metal benda Guano Apes predvodenog energicnom pjevacicom Sandrom Našic te teatralnih, ali scenski mocnih i sviracki iznimno vještih metal simfonicara iz Apocalyptice.
Svatko je imao svoju publiku, a ostaje otvorenim pitanje jesu li poklonici finskih metal simfonicara kojima je pripao zadnji, udarni dio koncertne veceri, bili brojniji od fanova i znatiželjnika njemackog kvarteta Guano Apes. Kakogod, ujedinjenom slovensko-germansko-skandinavsko tocnošcu, svaki je bend poceo svoj nastup tocno u zakazano vrijeme, i to u minutu i profesionalno odsvirao svojih 60 minuta, što je osiguralo dobru koncertnu dinamiku.
U tom mnoštvu bio je mladi finski par koji je došao na koncert svojih zemljaka - celo metalaca, iako ih ne slušaju, kao i dva prijatelja koja su potegnuli iz Dubrovnika za Pulu samo zbog Guano Apesa.
Ocekivano, jedni i drugi su, zajedno s ostalom, posebno onom aktivnijom publikom na parteru, uživali za uvjerljivih izvedbi najpoznatijih hitova - oni Guano Apesa bili su, dakako, "Open Your Eyes", "Big In Japan" (žestoka obrada originalne pjesme njemackog simfo-pop benda iz 80-ih Alphaville), kao i "No Speech", a nije loše zvucala ni pjesma nešto novijeg datuma "Sunday Lover".
No, svima je, ne samo fanovima, možda i najmocnija bila instrumentalna skladba na samom kraju nastupa "Plastic Mouth", nakon koje je koncert zakljucen ponajvecim njihovim hitom "Lords of the Boards", koju je raspoložena pjevacica hrvatskog podrijetla, snalazeci se s par hrvatskih fraza i pozdrava, poklonila svojoj majci koja je takoder bila u publici.
Prije izlaska finskog kvarteta na binu s razglasa je puštena sjajna izvedba pokojnog Jeffa Buckleya "Halleluyah". Apocalyptica je, cini se, najbolje zvucala, a i najbolje se osjecala svirajuci obrade Metallice - "Nothing Else Matters", "Master of Puppets", što ne cudi s obzirom na to da su karijeru još 1993. ova cetvorica studenata Sibeliusove akademije odlucila zapoceti upravo žestokim obradama Metallice na violoncelima.
U tom je smislu vrhunac njihovog pulskog nastupa nesumnjivo bila žestoka obrada sjajnog originala "Seek & Destroy". Na repertoaru im je bila "Inquisition Symphony" od Sepulture. Posebno je impresivno bilo ozvucenje njihovih bas dionica na violoncelima, zbog cega su stvarali efekt kao da su u pitanju žestoki gitaristicki rifovi i mocne ritmicke dionice bas gitare.
Najlošiji dio njihovog koncerta bile su novije autorske pjesme "End of Me" i "I'm Not Jesus" koje je kao gost ispod dotadašnje profesionalne sviracke razine otpjevao Tipe Johnson, vokal Leningrad Cowboysa. Nastup su, bez njega, finski celo metalci završili vještom obradom "Hall of the Mountain King" Edvarda Griega.
Koncertni uvod u ovo prvo izdanje Arena festa pripao je legendarnoj slovenskoj grupi Laibach koja je u sat vremena, uz bogatu videopodršku, predstavila najstarije pjesme u novom aranžmanskom ruhu - "Boji", "Brat moj", "Ti ki izzivaš", "Tanz mit Laibach", "Alle Gegen Alle", "Du bist unser", "Das spiel aus", "Smrt za smrt" te "Država", za cije je izvedbe naocita vokalna gošca Mina Špiler, koja je citala citat cuvenog Titovog govora koji 2011. zvuci lišen provokativnosti ("Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda; e, necemo nikome dozvoliti da nam dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo").
Odsvirali su i "Warm Leatherette", obradu odlicne pjesme The Normala, iza cijeg je umjetnickog imena bio Daniel Muller, producent i osnivac izdavacke kuce Mute. Kao i druga dva sastava, i Laibach je ispracen velikim aplauzom. (Piše Zoran ANGELESKI; Snimio Dejan ŠTIFANIC)