Polaganjem vijenaca na spomenik žrtvama fašističkog terora u Režancima, izaslanstvo Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule, podružnice Svetvinčenat i Općine Svetvinčenat danas je obilježilo 73. obljetnicu formiranja Prvog udarnog bataljona Operativnog štaba za Istru. Bataljon je sastavljen 8. veljače 1944. godine od 200 boraca pulske, barbanske i rovinjske čete u obližnjoj šumi Ograda. Bio je u sastavu 43. istarske divizije koja se borila sve do Korduna, Prokuplja, Like, Krasa, te Trsta, a koncem 1944. imala je 29.000 boraca.
U selu je bila kuhinja za partizane
Vijence su na spomenik 15 poginulih mještana Režanaca položili predsjednik Udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Pule Livio Blašković i predsjednik savičentske podružnice Mirko Rojnić, te načelnik Općine Svetvinčenat Dalibor Macan. Počast palima odali su i drugi mještani, a učenici OŠ Juršići recitirali su nekoliko pjesama. Najstarija žrtva, Mate Miho Pajković, rođena je 1906., a najmlađa 1929. godine. Livio Blašković podsjetio je na Danila Ćusa, jednog o utemeljitelja bataljona, koji je kasnije bio direktor pulskog Siporeksa.
- U selu je bila kuhinja za partizane, a i stanovnici su dali svoj doprinos. Još prije osnivanja bataljona u Režancima su djelovale organizacije SKOJ-a, AFŽ-a i partije. Mario Špiler, antifašist iz Rijeke, donosio je partizansku štampu. Tada je u Savičenti bio jak fašistički garnizon kojeg su partizani slomili, oružje je zaplijenjeno te kasnije korišteno u borbi. Mi ne smijemo zaboraviti te događaje i želimo da u njih budu upućene mlade generacije, rekao je Blašković. Podsjetio je na krvnički čin fašista koji su Ruži Petrović iskopali oči zbog pomaganja partizanima.
- Ona se udala u Režance, ali je rodom iz Hreljina kod Žminja, s Cera. Pomagala je partizanima, nosila im hranu, podupirala pokret. To je primjer jedinstva, herojstva, borbe za socijalnu pravdu i jednakost, rekao je Blašković.
Mladi moraju očuvati tu tradiciju
Dalibor Macan kazao je da se ovom prilikom, osim obilježavanja godišnjice bataljuna, evociraju i sjećanja na žrtve fašizma.
- Moramo se prisjetiti žrtava koje su naši narodi podnijeli u borbi za slobodu. Mladi moraju nastaviti čuvati sjećanje na žrtve fašističkog terora. Oni su dali svoje živote da bismo mi mogli živjeti u miru, ćakulati po domaću. Povijest se ne more mijenjati, od povijesti se more puno naučiti, kazao je Macan.
Palih boraca i žrtava prisjetio se i Mirko Rojnić.
- Drago mi je da ne zabimo da su naši borci dali živote za našu slobodnu Hrvatsku. Kad bi se naša Hrvatska malo popravila, bilo bi svima bolje, kazao je Rojnić te poručio omladini da "vjeruje baban i didan da ni bilo lako od '41 do '45."
Istra je, zajedno sa slovenskim primorjem, Liburnijom, Cresom i Lošinjem, u Drugom svjetskom ratu dala 17.000 žrtava za trajnu slobodu i sjedinjenje s domovinom Hrvatskom. Šest tisuća boraca je palo, više od 5.000 ih je poginulo u koncentracijskim logorima, 21.800 odvedeno je u logore, od kojih se 5.000 nije vratilo kući. Od posljedica rata stradalo je još pet tisuća ljudi. (M. VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ)