Rudari su najpoznatiji po nesrećama i štrajkovima koji su sastavni dio njihove svakodnevice, no ispod ta dva elementa koji čine opće mjesto njihova identiteta kriju se puno složeniji procesi preživljavanja, oplemenjivanja i kreiranja radničke podzemne tradicije, sažetak je disertacije "Rudarenje na Labinštini" koju je pulski etnolog Andrea Matošević predstavio posjetiteljima Državnog arhiva u Pazinu.
Izlaganje je naslovio "Etnografija kove. Od crne svakodnevnice do radničke aristokracije" pri čemu termin radničke aristokracije predavač promatra kroz primjer ideološke heroizacije rudara udarnika u socijalističkom sustavu.
Matošević kaže da su rudari udarnici, počevši od prvog sovjetskog udarnika Alekseja Stahanova, koji je 1935. godine samo u jednoj smjeni iskopao 102 tone ugljena, poznatog bosanskog rudara Alije Sirotanovića koji je srušio dotadašnji rekord, pa do raškog superudarnika Antona Bičića, bivali prikazivani kao novovjeki Herkulesi s jednom bitnom razlikom. Osim snage oni su morali biti kompletne socijalističke ličnosti: u slobodno se vrijeme baviti znanošću, kulturom i društvenim životom te istovremeno biti brižni roditelji i supružnici. Idealizirani "superrudar" teško je mogao naći svoje mjesto u stvarnosti, ali je postao javna ličnost čiji su se izjave prikazivale ravnopravno s najvišim partijskim funkcionerima.
Prilikom istraživačkih razgovora s raškim rudarima Matošević je saznao da su se u podzemlju najviše plašili eksplozija i zatrpavanja. Stoga su radilišta često močili vodom ili posipavali inertnom kamenom prašinom te kopove podgrađivali ("podcimpavali") manje čvrstom jelovinom koja bi ih na nadolazeće urušavanje upozorila cviležom. Na opasnost su ih također alarmirali jamski miševi, pantaganice kako su ih odmilja zvali, a postojala je i tehnika osluškivanja stijena kuckanjem po njima kako bi se utvrdila stabilnost.
Među rudarima vladala je izrazita solidarnost s obzirom na to da su osjećali "svakodnevno ratno stanje", rekao je Matošević, inače suosnivač nedavno utemeljenog Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma pri Sveučilištu u Puli. (A. DAGOSTIN)