Na izlasku s Istarskog ipsilona prema Puli uocljiva je silueta zvonika svetišta Gospe od Milosti u Šijani. Njegovi poceci sežu duboko u srednji vijek što se zakljucuje, veli upravitelj svetišta fra Stanko Josip Škunca, na temelju kamenog pluteja iz 8. stoljeca nadenog 1885. prilikom izgradnje sadašnje crkve.
Prvi pisani spomen manje crkve Majke Božje na ovom mjestu potjece iz 1470. Crkvica s pocetka 15. stoljeca sagradena je na ruševinama još starije iz bizantske epohe. Prema nacrtu iz 1820., poznato je da je imala trijem – u Istri zvan lopica – koji je urušen polovicom 19. stoljeca. Nova crkva je završena 1886. godine. Od davnina se ovdje, veli nadalje fra Škunca, štuje cudotvorni lik Gospe od Milosti. Rijec je o gotickom drvenom pozlacenom reljefu Majke Božje koja sjedi na prijestolju i doji Isusa.
- Ovom reljefu nije se pridavala posebna pažnja misleci da se radi o rezbariji iz 19. stoljeca, po uzoru na starije skulpture. Naime, na poledini reljefa nalazi se nalijepljeni požutjeli papiric s imenom restauratora i godinom restauracije, što su površni promatraci smatrali autorom i godinom izrade. Buduci da je lik Madone koja doji bio u modi u drugoj polovici 15. stoljeca, pomišljali smo da se možda radi o vrednijem, starijem djelu. To je, na srecu svih, nedavno i potvrdio povjesnicar umjetnosti Ivan Matejcic. On je na temelju stilskih karakteristika te usporedujuci ovaj reljef Gospe s drugim slicnim radovima epohe došao do zakljucka da se sa sigurnošcu može ustvrditi da se radi o umjetnickom djelu 15. stoljeca. I ne samo to, Matejcic je pronašao i autora ovog rezbarskog rada, a to je venecijanski slikar i rezbar Andrea da Murano, koji je djelovao od 1463. do 1485. godine, kaže fra Škunca.
U Hrvatskoj se njegovi radovi u drvu, osim u Puli, nalaze u Cresu, Vrbniku i Krku. Valja istaknuti da je ovaj majstor poznatiji kao slikar, a manje kao skulptor. Matejcic mu pripisuje i izradu drvenog poliptiha u crkvi sv. Franje u Puli oko cega su se autori dosta razilazili.