Dijelom zbog ne baš najbolje ozvučenog mikrofona španjolske performerice Semoline Tomić, no puno više zbog prilično infantilne reakcije manjeg dijela pulske publike koja je dodijeljenu gitaru iskoristila za nekontrolirano ispucavanje stresa, pritom ne imajući ikakvog sluha za ono što umjetnica priča i izvodi 60 minuta na pozornici, predstava "Anarchy" kazališne kompanije iz Barcelone 'Societat Doctor Alonso' doživjela je sinoć u prostorijama Kazališta Dr. Inat u Rojcu priličan - fijasko.
U završnom dijelu predstave, naime, ljutita umjetnica glasno je zamolila sve posjetitelje da prestanu svirati gitare, kazavši im da to nigdje nije doživjela.
- Ne znam je li itko išta čuo što sam govorila od tog rokanja gitara. Pričala sam o najbitnijoj stvari na svijetu, ali nema veze, rekla je performerica, ne mogavši prikriti ljutnju. Zaiskrila je, doduše, u trenu i pomisao da je i to naknadno negodovanje i prigovaranje umjetnice možda sastavni dio predstave, ali samo nakratko.
A od onog što se artikulirano čulo dok je u prvom dijelu predstave ukočeno ležala na podu - umjetnica je propitivala slobodu i što ona znači za svakog od nas (slobodni od vlade, od izbora, slobodna ljubav…), a podsjetila je i na policijsku operaciju "Pandora" u Barceloni prije dvije godine, montirani politički proces u kojem su anarhisti optuženi za terorizam i zatvoreni.
- A što bi drugo nego anarhiste optužili da su teroristi, kazala je performerica, plesačica i glumica koja je iz Osijeka u Barcelonu otišla 1985. godine. Za njenog govora, iz gornjih redova publike netko je za to vrijeme 'pržio' dionicu svih početnika -"Smoke on the Water" Deep Purple. Pored pojavnosti, i njen performans tijelom bio je dojmljiv.
Predstava je inače najavljivana kao eksperiment o kaosu i redu, s porukom "ako želiš tišinu, moraš na njoj raditi" ili "čini što god želiš". U četvrtak navečer prevladalo je ovo drugo.
No, poštenja radi, treba reći da je od 30-ak posjetitelja-gitarista velika većina relativno brzo prestala svirati ili pak svirala tiše, no izvjestan broj nije prestajao 'drljati' po gitari (kopiji fender stratocastera, marke "gear4music"). Pojedinačna, pak, pojačala od 15 vati, iako male snage, ujedinjeni proizvode buku. Neki su pali u klasičnu zamku: ne bi li se čuli i nametnuli drugima, pojačali su do maksimuma svoje pojačalo, a budući da takvih nije nedostajalo, sve je u hipu završilo u kakofoniji. Ipak, čudi da (manji) dio posjetitelja nije odustajao od kontinuiranog "sviranja". Fina, pak, muziciranja pojedinih posjetitelja (a bilo je i toga) jednostavno se nisu čula u šumi zvukova.
Gostovanje je realizirano u sklopu projekta "CAV_A / Catalan artists visiting Croatian artists", koji provodi Antic teatre iz Barcelone. Režiju potpisuje Sofia Asencio, a dramaturgiju Tomas Aragay. Pitanje je kako je prošla sinoćnja, druga i završna predstava pred pulskom publikom. Možda se dogodi suprotno, kao za jednog inozemnog gostovanja ovog teatra, kada su cijelu predstavu ijednu gitaru nije svirao - nitko. U prvoj izvedbi, buka je pobijedila tišinu. (Zoran ANGELESKI)