Dva sata sinocnjeg koncerta u dvorištu hotela Eden na drugom Avantgarde Jazz Festivalu prošlo je u hipu zahvaljujuci nastupu Ane Moure i njezinog benda. Mlada pjevacica ocarala je prisutne tradicionalnim i modernim fadom, glazbom koju je prenijela iz rodnog Portugala i koja je zahvaljujuci njenom nastupu u Rovinju ovdje stekla dodatne poklonike.
Moura je kao jedno od najpoznatijih imena fado glazbe pokazala da fado ne mora biti dosadan, da ne mora biti iskljucivo kontemplativan i spor te tugaljiv, vec da može biti brz, veseo i otvoren, da se uz njega može pljeskati i zajednicki zapjevati, kao što je pokazala i publika sinoc.
Još puno moramo nauciti o ovoj glazbi koja iako dolazi s drugog kraja Mediterana kojem pripada i Hrvatska, ovdje još nije dovoljno poznata. Moura je objasnila da se kod tradicionalnog fada uzme neka stara melodija i onda se rijeci dodaju i mijenjaju po želji, pa to mogu biti i suvremeni stihovi, pod uvjetom da se poštuje odredena metrika.
Kao pjesmu koja ju najbolje opisuje, odabrala je stotinjak godina staru "Fado locura" odnosno "Fado ludilo" inace jednu od prvih koju je naucila. Izvela je i "No expectations", vrlo introspektivnu pjesmu Rolling Stonesa iz 1968., koju je otpjevala pola na engleskom, a pola na portugalskom.
Ovu skladbu snimila je kada su je Stonesi pozvali da suraduje s njima u sklopu Stones Projecta gdje razliciti glazbenici na svoj nacin izvode pjesme ovog slavnog benda, a Stonesi su htjeli imati jedan fado glas na albumu jer su i sami obožavatelji fada te je Moura s njima snimila i "Brown sugar" koji sinoc nismo culi. Moura je zato vecinu koncerta posvetila pjesmama s zadnjeg albuma "Leva-me aos Fados".
Atmosfera je bila sjajna, a Moura je plijenila ne samo glasom i pjevackim senzibilitetom nego i svojom mediteranskom ljepotom te komunikativnošcu, a kvaliteti nastupa pridonio je i prateci bend sastavljen od Andrea Moreire koji svira akusticni bas, Pedro Soares svira akusticnu gitaru, a Angelo Freire portugalsku gitaru. Osim toga, Soares i Freire takoder su vrsni pjevaci fada što su pokazali svojim solo pjevackim tockama u jednoj od pjesama.
Kraj službenog dijela ostavljen je za "Leva-me aos Fados" ili u prijevodu "Odvedi me u kucu fada" (a radi se o mjestima kakva postoje u Lisabonu). Osim što je pozvala publiku da otpjeva refren, na bini joj se pridružio i mladi Splicanin, pjevac Ivo Perkušic koji je s bendom nastupio kao predgrupa, izvevši sedam fado skladbi.
Perkušic je pokazao da fado vole pjevati i Hrvati, i to jako dobro te je tako pripremio publiku za ono što je uslijedilo, u cemu su mu pomogli Joe Pandur, Pavle Svilicic i Milo Stavros. (M. RADIC; snimio D. ŠTIFANIC)