Ljubitelji sevdaha kojima nije teško doći do Pule večeras će moći uživati u predivnim interpretacijama tradicionalnog bosanskohercegovačkog bluesa koje će za njih izvesti Amira Medunjanin. U pratnji Boška Jovića na gitari, ova vrsna interpretatorica sevdalinki održat će večeras u 22.30 sati koncert u hotelu Park Plaza Histria u sklopu programa židovske kulturne scene Bejahad koji se održava u Puli do 2. rujna.
- U jednom intervjuu izjavili ste da ste se sevdahom "zarazili" još kao djevojčica. Što vas je to točno privuklo takvoj vrsti glazbe i kojeg ste od izvođača sevdaha voljeli najviše slušati?
- Odrasla sam u Sarajevu kada je sevdalinka bila na vrhuncu popularnosti sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Niste mogli mahalom u gradu a da ne čujete na radioprijemnicima specifičnu muzičku pratnju i glas velikana sevdalinke. To mi je, iskreno, jedno od ljepših razdoblja u životu. Ljubav prema tradicionalnoj muzičkoj formi je potom prerasla u ozbiljno istraživanje, da bi se na kraju u potpunosti posvetila ovom pozivu, iako me život nosio na neku drugu stranu. Što se tiče interpretatora sevdaha, lista je podugačka, ali spomenut ću samo neke od njih koji su me zaista inspirirali, poput Safeta Isovića, Nade Mamula, Himze Polovine, Muhameda Mešanovića, Silvane Armenulić i Ksenije Cicvarić.
- Zahvaljujući glazbenom stručnjaku Garthu Cartwrightu sada vas nazivaju balkanskom Billie Holiday. Koliko vam to znači i mislite li da stranci, budući da ste dosta nastupali i u inozemstvu, zaista mogu doživjeti sevdah, premda se glazba općenito smatra univerzalnim jezikom?
- Potpuno ste u pravu kada govorite o univerzalnosti. Meni se to dešava često na koncertima. Nedavno sam, tako, poslije nastupa u Nijmegenu zatekla jednog od organizatora kako plače na stepenicama iza pozornice. Iskreno, prepala sam se, mislila sam da se nešto ružno dogodilo. Kada sam ga pitala što se desilo, kroz suze je čovjek progovorio da nikada nije čuo nešto tako lijepo, a nije razumio ni jedne riječi pjesme. Vjerujte da je i meni malo nedostajalo da zaplačem.
- Budući da kada govorimo o sevdalinkama zapravo govorimo o očuvanju jedne jako vrijedne bosanske tradicije, ima li nade da će ona nastaviti živjeti i među mlađim generacijama koje, nažalost, danas većinom odrastaju na turbo-folku?
- U pravu ste, veliki je problem to što su mladi ljudi opterećeni instant proizvodima koji im se nude. Ali smatram da se ljudi okrenu tradiciji kada dođe vrijeme da se duša malo odmori i kada se poklope neke stvari u životu. A što se tiče opstojnosti sevdalinke, mislim da to nije upitno. Uspjela je ostati u narodu toliko stoljeća, suočena s raznim problemima, a za generacije koje dolaze bit će to vrlo interesantna tema zbog univerzalnih vrijednosti koje dominiraju u njenoj poetici i prije svega ljubavi koja je esencijalna za svakog čovjeka. (Razgovarala Patricija SOFTIĆ-MEHMEDOVIĆ)
CIJELI RAZGOVOR U TISKANOM IZDANJU