Svatko tko je sinoć na prvoj književnoj večeri u novouređenom Dnevnom boravku Rojca slušao pulskog pisca Amira Alagića kako mirno i uvjerljivo čita vlastitu priču "Iza zida što na dvorište s ceste pogled priječi" (regionalna nagrada Izvan koridora za najbolju kratku priču 2011.), osim što se hipom suživio u zrelo i znalačko pripovijedanje ove tople, dirljive bosansko-pulske priče, dobio je i precizan uvid u prozno stvaralaštvo ovog vrsnog 37-godišnjeg pisca kratkih priča.
Da se u toj književnoj formi najbolje izražava, pokazala je i nagrađena priča iz 2010. "Rastu li u raju patlidžani i one paprike roge?". Ovog rođenog Banjalučanina, koji je Pulu za svoj grad izabrao prije dva desetljeća, bolje upućeni čitali su na književnom portalu Avlija ("Kako smo se samo smijali"), a nije ostala nezamijećena i njegova "Igra" objavljena prije dvije godine u Zarezu.
No, sinoć je, uz moderatoricu Gordanu Trajković, posebno osvijetljen Alagićev prvijenac iz 2010. "Pod istim nebom", konceptualna zbirka 14 samostalnih priča međusobno povezanih u cjelinu, koja je premijerno pulsko predstavljanje imala u veljači 2012. u galeriji Makina. U njoj likovi i njihova djela putuju iz priče u priču, ostavljajući za sobom tragove i nakon što su se sami već ugasili, a njihovi postupci bivaju pojašnjeni tek kroz pojavu nekih novih likova koji s njima, naizgled, nemaju nikakvog doticaja.
- Ja sam ovu knjigu i nazvao omnibus roman. Nesvjesno je na mene sigurno djelovao Altmanov film "Kratki rezovi", napravljen po kratkim pričama Raymonda Carvera, jer se i u tom djelu likovi isprepliću iz priče u priču, kazao je Alagić, referirajući se potom i na film Antona Vrdoljaka "U gori raste zelen bor", koji počinje i završava naglim rezom u priči.
Na pitanje o pripovjednom naglašavanju prolaznosti uz prizvuk melankolije, odgovorio je: "Nemam veliki problem s melankolijom, ne bar koliko ga ljudi znaju imati. No, istina je da me više 'loži' ono što je bilo, nego ono što će biti".
Priznavši da mu je na počecima pisanje dobrim dijelom predstavljalo poluterapijski čin, kazao je da se ipak uspio riješiti rata, citirajući pritom Matoševu misao da je rat živ dok su živi vojnici. "No, rat živi i kroz sve one koje je očešao", dodao je Amir.
On je i autor teksta slikovnice za odrasle koja čeka pravog izdavača i objavu, a čije ilustracije - slike Petra Šćulca - trenutno krase zidove Dnevnog boravka Rojca. Slikovnica za odrasle, u nas raritetna i, kako je rečeno, ne baš profitabilna forma, predstavlja Alagićev prvi izlet u fantaziju jer, kako je sam autor rekao u jednom razgovoru, fantazma svakidašnjeg za njega je već dovoljno fantastična. (Z. ANGELESKI, snimio D. ŠTIFANIĆ)