Amerikanizirali se, ali dijalekt ne zaboravljaju

Isteklo je pravo korištenja fotografije
Isteklo je pravo korištenja fotografije

Iz grada preko Velike bare, dalekog New Yorka, slio se na barbansku placu u subotu velik broj tamošnjih Istrijana. Povod je bilo druženje iseljenika koje vec godinama organizira Istarska županija, a na kojem nikad ne manjka dobre zabave, jela i onog najvažnijeg - druženja.

Najviše je istarskih iseljenika baš iz Barbana i Labina, a u dva vala migracije velik broj ih je završio u Americi. Da u pocetku nije bilo lako i da iseljenicka prica podsjeca na one koje možemo vidjeti u filmovima, potvrdio nam je Ratko Zenzerovic iz Hrboki.

"Otišao sam u New York prije 37 godina jer je tada puno mojih prijatelja bilo tamo. Svi smo planirali ostati nekoliko godina, zaraditi nešto i vratiti se u Istru. Nekoliko godina na kraju se pretvorilo u cijeli život", prisjeca se Zenzerovic.

U Americi je poceo raditi u restoranima, održavao je bazene, prao prozore na neboderima, a danas je uspješan poduzetnik koji se bavi nekretninama.

"Svaki pocetak je težak tako da ni meni nije bilo lako, nisam znao jezik, ali pomalo sam napredovao. Neminovno se moraš uklopiti, amerikanizirati. U Americi je pozitivno to što mladi nakon završenog fakulteta odmah nadu posao. Tamo je lako napredovati ako covjek to želi.

Cujem da je kod nas problem s nezaposlenošcu obrazovanog kadra. Krivo mi je kad idem na neko krstarenje i onda vidim naše decke od 26 godina i sa završenim fakultetom da konobare", kaže Zenzerovic. Zadovoljan je svakim dolaskom u Istru jer, kaže, u zadnjih deset godina puno toga se promijenilo nabolje.

"Svi mi iz Istre smo se dobro snašli u Americi, imamo kuce, svoj biznis i zadovoljni smo. Okupljamo se u istarskim klubovima gdje obavezno zaigramo briškule i trešete, a jede se domaca hrana - fuži i njoki. Pricamo istrijanski i lijepo se zabavljamo. U Istru dolazim svake godine i uvijek se osjecam kao da nikad nisam ni otišao jer ovdje imam puno prijatelja koji me posjete i u New Yorku", kaže Zenzerovic.

Iako vec skoro 40 godina živi u New Yorku, gdje je izrazita koncentracija Istrijana, dijalekt se njeguje u obitelji otkad je oženio Barbaru porijeklom iz Poljske. Kceri Cristina i Susan odmalena pricaju istrijanski jer se doma, kaže Zenzerovic, prica po domaci, ne engleski. Jedna radi kao profesorica u školi, a druga na njujorškoj burzi.

Na placi je u subotu iseljenike pozdravio barbanski nacelnik Denis Kontošic i procelnik županijskog odjela za medunarodnu suradnju i europske integracije Oriano Otocan. Za što bolji štimung pobrinuli su se Magnolija, Vesna Nežic Ružic, Sergio Pavat, Sergio Valic, Adriano Šculac i kulturno-umjetnicko društvo Barban.


Podijeli: Facebook Twiter