Vec i sam naslov pjesnicke zbirke Miroslava Kirina, "Zbiljka", aluzivan je i metaforicki. Je li to analogija na zbilju, na biljku koja kao pasivni promatrac gleda (na) svijet ili je to pak igra rijeci po shemi pjesnicka zbirka – pjesnicka zbiljka. Kako god, autor (Sisak, 1965.) donosi kvalitetne pjesnicke uratke, koji po svome sadržaju, grafickoj formi i obliku podsjecaju na price u stihovima, a ponekad cak i na prave price.
Prevladavaju dugacke pjesme, ako se takvima mogu zvati, s gustim stihovima/recenicama, i to ne samo u vizualnome smislu, vec i u onome semantickome. To je gusto tkanje, puno aluzivnosti i referencijalnosti pa ponekad cak i autoreferencijalnosti, mada to nije prevladavajuce i nije to svrha ove poezije.
Pjesnik se pita, vodi unutarnje monologe, solilokvije, to se pjesnicko štivo može definirati i dnevnikom, ali ne onim klasicnim intimistickim, vec prije dnevnikom raznih dogadaja iz okolnoga svijeta.
To jest i preplitanje zbiljskog i fiktivnog, simbioza razlicitih svjetova, ali prožetih aluzivnošcu i propitkivanjem. Sami naslovi pjesama prilicno su složeni i dugacki te navode na promišljanje, na propitkivanje i razmatranje o višestrukim cinjenicama iz raznih tematskih i interesnih sfera.
Naslovi pjesama, primjerice, glase "Lišcu treba napora da se ne pokrene kada zapuše", "Ne mogu govoriti o muškarcima koje pridržavaju drugi muškarci", "Bez svog je tijela žena koja hoda stazom", "Samo tijelo sjedi na stanici i ceka nocni autobus", "Zamahnuo je rukama kao da ce poletjeti", "O vrani (koja me rano jutros docekala na vrhu police s knjigama i nije ni trepnula)" i drugi.
Zanimljive su i njegove pjesnicke konstatacije; primjerice ptice definira "prijelaznim bicima izmedu kocke i piramide".
Poetski fluid dakako da proizlazi iz pitanja, ali je nespojiv s odgovorima i deklaracijama.
Takvo poetsko štivo može tražiti opetovano citanje i višestruke pokušaje dekodiranja semantickoga znacenja. Poneke su pjesme nastale u formi prave, klasicne lirske poezije, s kracim stihovima.
Miroslav Kirin za svoju je poeziju 1989. godine dobio nagradu Goran za mlade pjesnike, a za roman "Album" nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo u 2001. godini.