Zadnji, na sreću ne i posljednji, film neponovljivog Španjolca Pedra Almodovara, inače omiljenog autora pulskih gledatelja koji su ga početkom '90-ih i prvi uopće gledali u kinima, je "Putnici ljubavnici" i svakako ga treba pogledati. Premda su mu neke moje kolege našle mnogo zamjerki, pa čak i to da je riječ o njegovom najlošijem izdanju, naprosto ovdje je riječ o istinskom umjetniku i autoru koji je svijet osvojio svojom originalnošću, a, priznat ćete, biti originalan i nakon dvadesetak filmova nije nimalo lako - osim kada je riječ o Almodovaru. Zbog toga mu je Europska filmska akademija ove godine dodijelila posebno priznaje za doprinos svjetskom filmu.
Naprosto, njegovi se filmovi doimlju poput Dalijevih slika, kao ona žena s ladicama, naizgled nadrealistički niz dobrih ideja, a opet do kraja otkačenih rješenja u kojima zanat, talent i, ono što je najvažnije, sam dojam nikada nisu podređeni ničemu ni ikakvom drugom kompromisu. "Putnici ljubavnici" u avionu koji kruži nad Španjolskom, a kao na putu je za Mexiko, kao da se izruguju jednoj ranijoj holivudskoj anketi o filmskim uspješnicama na čijem je vrhu najsmješnijih ikada napravljenih filmova onaj "Ima li pilota u avionu". Pa ako vam je to najsmješnije, onda je ova Almodovarova ludnica u avionu samo odraz i aluzija za ono što se stvarno događa na zemlji.
Dolje je očito prava ludnica i ne zna se tko što radi i tko koga znate već što, a gore je bolje, gore je zabava, tamo nema izbora i jedino je pravilo: budi ono što jesi i dok jesi. Upravo su to moralne, humane i ljudske osobine koje ovaj Španjolac promovira kroz sve svoje filmove izrugujući se svima i svakom lažnom moralu, ili pretjeranom aktivizmu koji je sam sebi svrha. (Piše Mate ĆURIĆ)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.