Ako još netko ne zna ili previda važnost koju majka ima za dijete, pa bilo to dijete i 90-godišnjak, mora pogledati potresno, ali sjajno ostvarenje plodnog slovenskog filmaša Metoda Peveca, pred cijim je kolosalnim dokumentarnim filmom "Aleksandrinke" zanijemila i zaplakala publika u popunjenom pulskom kinu Valli.
Dugi, dugi pljesak, uz nekoliko iskrenih povika iz publike "bravo", ispracen je u cetvrtak zadnji kadar dirljivog dokumentarnog filma Metoda Peveca.
Tisuce i tisuce Slovenski su nakon izgradnje Seuskog kanala i nagle migracije europskih poslovnih ljudi u Aleksandriju i Kairo, odlazile trbuhom za kruhom u Egipat vec od konca 19. i pocetka 20. stoljeca, a film ne ostavlja dvojbi:
daleko više patnje i boli proživjela su njihova rodena slovenska djeca, sada 70, 80 i 90-godišnjaci koji i dan-danas pate za majkom, nego egipatska djeca iz dobrostojecih aristokratskih obitelji, koje su dojile ili odgajale iste te Slovenke, bivajuci im istinske majke pored pravih majki koje su se sa situiranim muževima prepustile elitistickom glamuru u africkom Parizu, kako su tada nazivali Aleksandriju. Snoviti raritetni arhivski snimci to zaista i potvrduju.
To vjerno pokazuje da svi ostajemo djeca do smrti, imali ili ne imali roditelje, a u potonjem djeca još i više.
U filmu nije sve sasvim mracno; ima i oslobadajuceg humora u nekoliko scena, a tu su i uspjele karijere pojedinih ljepotica koje su, iako Slovenke, došle i do vrha egipatskog kraljevskog dvora ili su pak ušle u brak s engleskim istaknutim biznismenima i postajale, kao i kralj Faruk, najbogatijim ljudima u cijelom Egiptu. "Raj" je za njih trajao do Naserove revolucije i kraljevog svrgnuca 1952. godine.
Dirljivo je i kad u filmu njihova brojna zamjenska egipatska djeca, od kojih je najpoznatiji i bivši generalni sekretar UN-a Butros Gali, sricu najljepše recenice o svojim odgajateljicama, u biti pravim majkama.
Vrhunac je kad sada postariji brat i sestra, snimljeni na odvojenim lokacijama i bez znanja slovenskog jezika, s današnjih engleskih adresa, praceni naizmjenicnim kadrovima, zapocnu pjevati vedru djecju poskocicu na - slovenskom. Redatelj Metod Pevec nakon projekcije je pred publikom rekao da su se te žene silno promijenile u Egiptu i emancipirale prije pojma feminizma.
- I što su one mogle povratkom u patrijarhalnu Sloveniju nego šutjeti, naglasio je autor. U Egipat su emigrirale iz nekoliko vecih sela u okolici Gorice, zbog življenja u siromašnom zaledu odnosno nevelike, ali dovoljne udaljenosti od glavne austrougarske luke Trsta, otkud su preko mora odlazile u bijeli svijet.
Predsjednica slovenskog društva u Puli Klaudija Velimirovic kazala je autoru da je rodom iz mjesta koji je svega 15 kilometara zracne linije udaljeno od Gorice, ali da nikad u svom životu nije cula za tu temu!
- Duboko sam uvjeren da se o ovoj tabu temi dugo nije znalo jer su to žene! Da su to bili muškarci, vec bi se rodile junacke price. Ovako, muškarci su dobivali izvana novce, ispijali alkohol u tada brojnim seoskim kavanama, a rezultat su bili tracevi i klevete na racun tih žena, kazao je autor.
Zanimljivost je da je na jednoj staroj fotografiji Aleksandrinki jedna Puljanka, gospoda Zanetti, prepoznala sestru svoje prabake, što je pak razveselilo redatelja. Film se može pogledati u kinu Valli sve do srijede. (Z. ANGELESKI)
VIŠE U TISKANOM IZDANJU OD SUBOTE.