U slavonskom selu Grabarje kraj Kutjeva, u Požeško-slavonskoj županiji, 15. će se listopada održati 17. izbor najuzornije hrvatske seoske žene, a između 15 kandidatkinja iz cijele Hrvatske za taj će se naslov natjecati čak dvije kandidatkinje iz Istre: Aleksandra Pekica iz sela Pekici na Savičenštini, te Olgica Škopac iz sela Principi na Labinštini. Ovo već tradicionalno natjecanje organizira udruga Uzorne hrvatske seoske žene, uz pokroviteljstvo Ministarstva poljoprivrede, s ciljem afirmacije i unapređenja položaja žene na selu i života na selu uopće.
Davorka Šajina pobijedila 2009.
Davorka Šajina iz Katuna Lindarskog pobijedila je na tom izboru 2009. godine, natjecanje je 2010. godine održano u Pazinu. Kandidatkinje prolaze kroz dvije faze natjecanja: najprije se moraju predstaviti vlastitim tradicijskim proizvodima kojima aranžiraju stol, a zatim pred publikom odgovaraju na pitanja žirija slično kao na izboru za miss, ali ne o miru u svijetu već o konkretnim problemima života na selu i motivaciji za život i rad u ruralnoj sredini. Upravo je Davorka Šajina, kao pobjednica ovog natjecanja, zaslužna da su se i Aleksandra Pekica i Olgica Škopac prijavile na ovogodišnji izbor. Motivirala ih je, ohrabrila, i uvjerila ih da je to što one imaju i znaju vrijedno predstavljanja u ovakvoj prilici.
Olgica Škopac živi u malenom selu Principi, na pola puta između Labina i Rapca, a s njom su u domaćinstvu suprug Franko, kćer Sanja te unuci Erika i Mateo. Obiteljska im je kuća na stijeni ponad udoline koja se pruža prema moru, pružajući prekrasan pogled prema najbližem Rapcu, ali i dalje prema Cresu i Velebitu. Osim što se bave poljoprivredom, imaju i apartmane za turiste. Njihovo je imanje na strminama, treba se izboriti za svaki pedalj zemlje, pa ga obitelj postupno krči i obnavlja, sadeći ponajviše masline. Nakon petnaestak godina svakogodišnjeg oslobađanja prostora za novu sadnju, danas imaju oko tisuću stabala na tri hektara. U masliniku prevladavaju stare sorte drobnica i plominka, što je jedna vrsta buže, te novozasađene sorte leccino, pendolino, ascolana, istarska bjelica i druge. Kako im je maslinik dosta izoliran, bolesti se rijetko pojavljuju, a od štetnika brane se drevnim metodama: na rub nasada sade bršljan i žižulu!
Istarska živičarka - pasmina kokoške
Vinograd na toj lokaciji ne bi uspijevao jer bi sve ptice pojele, tumači nam Olgica Škopac, no zato u njenom rodnom Šumberu imaju nešto terana i malvazije. Od životinja na imanju imaju po nekoliko istarskih ovaca, istarskih koza i magarica, što zanima i turiste, ali i školsku djecu koja na imanje u Principima dolaze na terensku nastavu. Samoniklo i ljekovito bilje pladanj su bogatstva prirode koje je grijeh ne iskoristiti, također će reći Olgica Škopac, koja se u svojoj 62. godini odlučila završiti školu za poljoprivrednog tehničara, kako bi još bolje razumjela i iskoristila prirodu oko sebe.
Biološku raznolikost svoga imanja nedavno je proširila zasijavši ječam i pir, drevnu i pomalo zaboravljenu istarsku žitaricu, a jedan od kurioziteta njenog imanja je i kokoš pasmine istarska živičarka, na čijoj registraciji radi s grupom entuzijasta na Labinštini.
Na izboru najuzornije seoske žene u Grabarju predstavit će se u narodnoj nošnji staroj više od stotinu godina, i s brojnim svojim specijalitetima i proizvodima svoga imanja. Na stolu će se naći jela koja predstavljaju istarsku jednostavnost i tradicionalnu maštovitost i umijeće istarskih žena da od oskudnih namirnica naprave izvrsne delicije: slatki labinski krafi, pandešpanja, fuži sa zgvacetom od kokoši, marinirani sardoni u maslinovom ulju (za koje je dobila nagradu za najbolje predjelo u TV-emisiji Seoska gozba), predstavit će i svoje maslinovo ulje, konzervirane masline, čaj od lista masline, kantarionovo ulje, suhe smokve i smokvenjak, ali namjerava izložiti i "dotu" odnosno starinsku tradicijsku žensku odjeću i posteljinu, kao i tradicijsko posuđe. "Želim pokazati da je i Istra ruralna regija, da ima mnogo sela, i da se iz naše seoske baštine itekako ima što pokazati", rekla nam je Olgica Škopac.
Na imanju Aleksandre Pekice i njene obitelji - supruga Feruča, sinova Mihaela i Emila te kunjada Valerija - najviše se pažnje posvećuje lavandi. Već dulje vrijeme ova se obitelj bavi lavandom, zasađenom na četiri hektara, od koje proizvode ulje i hidrolat, ali i brojne i raznolike suvenire punjene suhim lavandinim cvijetom. Među tim suvenirima veliku je popularnost stekla "Baba Marija", lutka u narodnoj nošnji punjena lavandom. Ljeti organiziraju festival lavande u Pekicima, te dobro surađuju s drugim proizvođačima i prerađivačima. Na imanju imaju tovare, patke, guske, ovce od čijeg mlijeka rade sir, sedam mačaka i sedam pasa, te nasade žitarica i povrća. Cijela je obitelj zajedno u svim poslovima na imanju, a učlanjena je i u svetvinčentsku Povijesnu udrugu Kaštel.
Lavanda, kruh i sir
Na natjecanju u Graberju Aleksandra Pekica će se predstaviti u izvornoj narodnoj nošnji Savičente, a svoj izložbeni stol ukrasit će proizvodima od lavande i izlošcima koji će se moći kušati - ovčjim sirom, skutom s maslinovim uljem i lavandom, pancetom i kobasicama, četiri vrste kruha (obični, s orahom, s maslinama i naravno s lavandom), cukerančiće, kroštule, kolačiće s lavandom i čokoladom, pincu, rakiju od lavande, te svoje džemove od jagode, kunje, šljive i smokve. Pripremila je i razne tradicijske predmete, od posteljine i čentrina do starinskih pjati i naćvica, a oko stola će postaviti starinsku vetrinu, i izlog načinjen od starih škurnica. Pripremila je i foto-knjigu koja predstavlja sve što se na njenom imanju zbiva i radi, od proizvodnje i prerade pa sve do druženja i fešti.
Čut će se za Istru, vidjeti istarskih zanimljivosti i kušati istarskih delicija u slavonskom Grabarju itekako, sudeći prema pripremama koje su i Aleksandra Pekica i Olgica Škopac vrlo temeljito obavile i svoje nastupe vrlo pomno pripremile. (Davor ŠIŠOVIĆ)