Cetiri desetljeca navršila su se otkako je objavljen prvi broj stripa Alan Ford, stripa koji je mogao (možda, ekonomski gledano, cak i trebao) prestati izlaziti nakon drugog broja, a koji je postigao golemi uspjeh postavši kultnim stripom, ne toliko u Italiji gdje je nastao, koliko u Jugoslaviji, posebno Hrvatskoj gdje je prvi broj objavljen ni godinu dana nakon talijanske svjetske premijere.
Groteskni, crnohumorni strip o Grupi TNT i njenim tajnim agentima stvorili su scenarist Max Bunker (pravim imenom Luciano Secchi) i crtac Magnus (pravim imenom Roberto Raviola, kasnije je promijenjeno nekoliko crtaca). Prvi broj prodan je u Italiji u pristojnih, ali ne i osobito ohrabrujucih 22 tisuce primjeraka, mnogo manje od Kriminala i Satanika kojima je Alan Ford inspiriran. No, drugi broj bio je cista katastrofa. Prodan je u mizernih osam tisuca primjeraka. Pitanje je bilo vrlo jednostavno: ukinuti novo izdanje ili ga nastaviti?
Skoro ugašen nakon prvog broja
Max Bunker, godinama kasnije, kazao je: «Kad smo se potkraj tog kolovoza 1969. vratili u redakciju, docekala nas je neugodna vijest. Rezultati prodaje drugog broja Alana Forda bili su jednostavno tragicni. Kupivši prvi broj iz radoznalosti, mnogi su citatelji odustali i tek su rijetki nastavili. Ti malobrojni supervjerni citatelji, kojima zauvijek ostajem zahvalan, poceli su nam pisati i slati prijedloge za price, poticuci nas da nastavimo zapocetim putem. Zapravo smo Magnus i ja na trenutke vec pomišljali na casnu predaju, da bi nas odmah potom obuzeo zanos bijesne smionosti i odlucne ustrajnosti». Ta bijesna smionost i odlucna ustrajnost rezultirali su time da je 26. broj - Superhik, u Italiji prodan u više od sto tisuca primjeraka.
U Hrvatskoj je Alan Ford objavljen veoma brzo nakon premijere u Vjesnikovoj ediciji Superstrip. U toj se ediciji isprva morao boriti za mjesto na domacem tržištu s vec etabliranim Diabolikom, El Desperadom ili Uranelom.
Nenadmašni Nenad Brixy
Ubrzo ih je Alan Ford sve istisnuo, uvelike zahvaljujuci i izvanrednom prijevodu Nenada Brixyja. Strip je postigao golem uspjeh i postao je doslovce kultni. Mnogi to tumace na razlicite nacine, a posebno je zanimljivo zašto je crnohumorni strip toliko uspješan bio baš u Hrvatskoj. Mnogi su to skloni tumaciti time da se prosjecni Hrvat, posebno 70-ih godina, lako identificirao sa stripom ili pojedinim likom. Oni su siromašni, ali se bore za pravdu. Grupa ostvaruje velike prihode, ali raspodjela stecenoga je krajnje nepravedna pa njeni clanovi (osim Broja 1) žive kao sirotinja. Žive u elitnoj Petoj aveniji, ali cvjecarnica koja je paravan za njihov rad je cvjecarnica nepatvorenih gubitnika u kojoj nikada nema - cvijeca.
Preživljavanje Grupe TNT zasnovano je, pak, ne samo na dovitljivosti njenih clanova, nego i na korumpiranosti društva. Sama grupa je zbir nekoherentnih pojedinaca kojima obicno gotovo sve polazi zlo i naopako, ali na terenu djeluju sinkronizirano i bivaju nagradeni sretnim krajem. Alan Ford je u svom najslavnijem razdoblju prosjecno frustriranom Hrvatu mogao biti utjeha jer, eto, još je nekome kao njima, ako ne i malo gore. Zato ne cudi da se svakoga drugog tjedna s velikim išcekivanjem hrlilo na kioske po novi broj ovog stripa. (Piše Tihomir PONOŠ)
TNT-biseri
Grunfove mudrosti:
Tko vrijedi, leti; tko leti, vrijedi; tko ne leti, ne vrijedi.
Junak na kocku stavlja cak i prst.
Tko gubi dobitak, dobiva gubitak.