Novi Obiteljski zakon koji je na snazi od 1. rujna među najvažnijim izmjenama uvodi novi institut - plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi kada roditelji ne žive zajedno te tablicu o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, takozvanu tablicu za uzdržavanje.
Naime, ukoliko roditelji ne žive zajedno moraju sastaviti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odnosno sporazum o svim bitnim pitanjima u vezi s djetetom. Tako moraju imati sporazum o adresi na kojoj će dijete stanovati, vremenu koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja, a moraju se dogovoriti i o načinu komunikacije u vezi s djetetom i uzdržavanju.
Plan dostave sudu
Nakon što roditelji usuglase taj Plan se kao smjernica dostavlja sudu koji će provjeriti je li u skladu s najboljim interesom djeteta i nakon toga ga potvrditi, čime postaje ovršna isprava koja zamjenjuje sudsku presudu za uzdržavanje i kontakte s djetetom. Ovakva, nova procedura trebala bi skratiti vrijeme utvrđivanja visine alimentacije i poboljšati skrb za dijete, a po novom zakonu sudovi će rješavati samo one situacije kada se roditelji ne mogu dogovoriti, odnosno kada zbog međusobne konfliktne situacije nisu u stanju donijeti plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
Naime, Obiteljski zakon donosi više novina u području braka, odnosa roditelja i djece, zaštite dobrobiti djece, skrbništva, a o ključnim novinama razgovarali smo s ravnateljicom pulskog Centra za socijalnu skrb Dorijanom Srdić.
Ona je istaknula da su plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi dužni sastaviti supružnici koji imaju zajedničku djecu, a koji se namjeravaju razvesti na temelju sporazuma. Pri popunjavanju tog plana, roditeljima će pomagati zaposlenici centara za socijalnu skrb te posebno educirani obiteljski medijatori. Također, kako navodi Srdić, taj se plan može mijenjati ovisno djetetovoj dobi i zrelošću.
Obavezno savjetovanje
Jedna od novina je i obavezno savjetovanje koje provodi stručni tim centara za socijalnu skrb. Radi se o obliku pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti tih odnosa u kojima sudjeluje dijete te o pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta.
- U obveznom savjetovanju sudjeluju članovi obitelji osobno i bez punomoćnika a to se savjetovanje provodi prije razvoda braka u kojem postoje zajednička maloljetna djeca, prije pokretanja ostalih obiteljskih sudskih postupaka u vezi s ostvarivanjem roditeljske skrbi i osobnih odnosa u vezi s djetetom, istaknula je Srdić.
Ističe i obiteljsku medijaciju, a radi se o postupku u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa.
- Obiteljska medijacija se ne provodi u slučajevima postojanja obiteljskog nasilja, ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti i nisu sposobni shvatiti značenje i posljedice postupka ni uz stručnu pomoć, ili ako su nesposobni za rasuđivanje te ako nemaju prijavljeno prebivalište, boravište ili adresu stanovanja.
Mjere zaštite
Roditelji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta, a u određenim slučajevima i drugi članovi bliže obitelji.
Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se roditeljima i drugim osobama kojima je djelomice ili u cijelosti povjereno pravo na ostvarivanje skrbi o djetetu.
- Mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta određuju se na temelju stručne procjene ako se utvrdi da je došlo do povrede djetetovih prava ili da je djetetov razvoj ugrožen. Djetetova su prava ugrožena ako je skrb neodgovarajuća ili ako dijete ima psihosocijalne poteškoće koje se očituju kroz ponašanje, emocionalne, školske i druge probleme u odrastanju. Roditelji su u tim postupcima dužni surađivati i omogućiti centru za socijalnu skrb uvid u stambene prilike, davati istinite osobne i obiteljske podatke, kao i podatke o prihodima i imovini, veli Srdić.
Posvojenje
Posvojenje se može zasnovati do osamnaeste godine života djeteta i samo ako je u skladu s njegovom dobrobiti. U postupcima posvojenja vodit će se računa o tome da braću i sestre posvajaju isti posvojitelji, ako je to moguće i ako bi to bilo u skladu s dobrobiti djeteta. Posvojitelj može biti osoba u dobi od najmanje dvadeset i jedne godine, te od posvojenika mora biti starija najmanje osamnaest godina.
- Najprikladnijem potencijalnom posvojitelju omogućit će se, prije donošenja rješenja da bude u kontaktu s djetetom. Za vrijeme trajanja tih kontakata, centar za socijalnu skrb će osigurati obitelji stručnu pomoć i potporu te će procjenjivati budući odnos djeteta i posvojitelja, kazala je Srdić i zaključila da je Centar dužan djetetu i posvojitelju osigurati potrebnu savjetodavnu pomoć i potporu i nakon što je posvojenje zasnovano.
Pravo djeteta na oba roditelja
Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Također pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete, (polu)braća i (polu)sestre te bake i djedovi, veli Srdić.
Iznos uzdržavanja
Po tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, roditelj koji s njim ne živi i ima plaću od 5.500 do 6.500 kuna plaćat će uzdržavanje 1.190 kuna ako je dijete staro do šest godina. Za dijete od 7 do 12 godina uzdržavanje iznosi 1.392, a od 13 do 18 godina 1.525 kuna. To su minimalni iznosi koji se u dogovoru mogu mijenjati, a u slučaju da roditelj to ne može plaćati, sud može procijeniti drugi iznos. (D. BAŠIĆ-PALKOVIĆ)