Nakon što se spusti zastor na Olimpijske igre, London će i dalje ostati sportski centar svijeta jer će se u njemu od 29. kolovoza do 9. rujna održati Paraolimpijske igre.
Na njima će nastupiti i dvoje članova Atletskog kluba osoba s invaliditetom Medulin, Mikela Ristoski i Boro Rađenović. Ristoski, koja se do 17. kolovoza nalazi na Rogli gdje brusi formu za svoj debi na olimpijskoj smotri, u Londonu će se ogledati u skoku u dalj, dok će Rađenović, 40-godišnji Vukovarac koji već 20 godina živi u Puli, u britanskoj prijestolnici nastupiti u bacanju kugle.
- Ima nas više od stotinu bacača u svijetu koji smo se borili da dođemo u London, to je uspjelo samo dvanaestorici među kojima se nalazim i ja, i to je već veliki uspjeh - rekao je Boro Rađenović. - Očekujem ulazak u finale, među osam bacača, što bi za mene bio izvrstan rezultat, a poslije, tko zna.
Atletikom se Rađenović počeo baviti u studenom 2008. godine na nagovor svog prijatelja Darka Kralja, osvajača zlatne medalje u bacanju kugle na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, i brzo su stigli odlični rezultati.
- Osvojio sam 2009. godine zlatnu medalju na Svjetskim igrama u Indiji, potom sam na SP-u na Novom Zelandu bio četvrti, dok sam ove godine bio sedmi na Europskom prvenstvu u Nizozemskoj. Na tom su se natjecanju promijenjena pravila, što se nikad prije nije radilo usred olimpijskog ciklusa. To je dovelo do toga da mi je zabranjeno prilikom bacanja pridržavati se za elastičnu motku, već ona mora biti fiksna - ustvrdio je Rađenović, kojem je ta promjena pravila poprilično utjecala na duljinu njegovih hitaca. - Prošle godine bacio sam osobni rekord 14,01 metar, što je bio najbolji rezultat u svijetu te sezone i drugi rezultat svih vremena. Ukidanjem elastične motke duljine su se smanjile, a kako sam sad u punom treningu ne mogu reći točno za koliko sam spreman u Londonu, ali očekujem da bi kugla mogla letjeti preko 12 metara.
Gracijano Turčinović, sportaš iz Svetog Petra u Šumi i predsjednik pazinskog Društva tjelesnih invalida, dio priprema za Paraolimpijadu odradio je u u Istarskim Toplicama. Svojim je handbikeom (biciklom čije se pedale okreću rukama) koncem prošlog mjeseca u pratnji trenera Mladena Pucarića krstario prometnicama sjeverne Istre, a na pitanje zašto je upravo Toplice odabrao za svoju bazu, odgovorio je da je to i inače područje na kojemu trenira.
- Iz Svetog Petra u Šumi dovezem se automobilom do brane Butoniga, prebacim u bicikl i odvozim 50 kilometara dnevno, kaže Turčinović, koji je član pulskog Sportskog društva paraplegičara. Tako vježba čitavo ljeto, a u razgovoru s izbornikom Tomislavom Zadrom proizašlo je da bi bilo dobro da i pripreme odradi na istom terenu.
U Londonu ga očekuju dvije utrke: na kronometar u duljini od 16 kilometara te cestovna vožnja na stazi dugoj 60 kilometara.
- Pripreme zahtijevaju mnogo odricanja i truda, kaže Turčinović, kojemu je ovo drugi nastup na jednom tako velikom sportskom natjecanju, s obzirom da je sudjelovao i na Paraolimpijadi u Sydneyju 2000. godine. - Intenzivno treniram od 1. srpnja, šest sati dnevno. U Toplicama sam se primjerice budio u 5.30 sati, trening počeo s dva sata rastezanja i priprema, odvozio 50 kilometara, što je daljnjih dva sata intenzivnog treninga; nakon ručka išao bih na masažu i navečer odradio teretanu, priča nam Turčinović koji se sportom počeo baviti prije petnaest godina, a iz atletike je prešao u biciklizam, gdje postiže zapažene rezultate. Ovo su mu prve Paraolimpijske igre u biciklizmu.
- Za medalju su potrebne puno duže pripreme no što sam ih ja odradio. Očekujem da ću odvoziti svoje najbolje vrijeme, a najbolje sam imao u Beogradu, kada sam biciklirajući po ravnoj stazi postigao tempo od 37 kilometara na sat, dok vrhunski biciklisti u toj disciplini postižu oko 40, 42 kilometra, rekao nam je Turčinović. (Ivica CEROVAC/Gordana ČALIĆ ŠVERKO)