Agrometeorologija: Temperaturnih ekstrema još nema

Visibabe više nisu više rijetkost i odmah nakon nove godine (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
Visibabe više nisu više rijetkost i odmah nakon nove godine (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Treba li se zabrinuti za sudbinu poljoprivrednih kultura ako se već sada ponegdje mogu naći šparoge ili vjesnici proljeća? Hoće li sokovi početi kolati mnogo ranije nego što treba, pa se u biljkama smrznuti kad nastupe uobičajena zahlađenja u veljači ili ožujku?

Ne treba se toga bojati, smatra Petar Radovan, jedan od utemeljitelja meteorološkog portala Istramet, inače po obrazovanju agronom. Takve su pojave sasvim uobičajene i nisu razlog ni za kakvu uzbunu, tim više što se kod najvažnijih poljoprivrednih kultura još ne primjećuju znaci početka vegetacije, a prava oštra i hladna zima tek treba uslijediti, i sve je sasvim u skladu s ranije objavljivanim dugoročnim prognozama, kaže Radovan.

Sušni prosinac

Prvi dio aktualne zime naime karakterizira stabilna anticiklona, uslijed koje je prosinac za Istru bio najsušniji mjesec otkako postoje meteorološka mjerenja, a k tome i iznadprosječno topao. Jedino su u kotlinama zabilježene niske jutarnje temperature i mrazevi. Na dvije tipične lokacije Istrametove postaje zabilježene su najniže ovozimske temperature s razlikom od čak desetak stupnjeva: na postaji Ivoli koja se nalazi u pazinskoj kotlini, nedaleko izlaza s istarskog ipsilona Pazin-istok najniža je temperatura bila minus 9,6 stupnjeva, dok je postaja u Trvižu zabilježila najnižu temperaturu od minus 0,5 stupnjeva. Stoga Pazinci tekuću zimu doživljavaju kao uobičajeno vrlo hladnu, dok je za većinu ostalih krajeva Istre ona neuobičajeno topla.

Pomaknute granice

Otkako se počeo baviti meteorologijom, Petar Radovan ne proučava samo aktualne podatke o klimatskim parametrima u Istri, već analizira i one povijesne, uočavajući trendove i razdoblja sličnih ili bitno različitih klimatskih osobina. Njegovi zaključci pokazuju da se zadnjih tridesetak godina zbog klimatskih promjena vrijeme početka proljetne vegetacije biljaka pomaknulo za čak mjesec dana ranije.

Vegetacija je nekad kretala u prvoj dekadi travnja, a posljednjih dva - tri desetljeća sve češće kreće već u prvoj dekadi ožujka. Već je godinama uobičajeno da se na ponekim izoliranim mikrolokacijama šparuge ili proljetno cvijeće pojavljuju ranije nego što je nekad bilo uobičajeno, a danas se može smatrati sasvim normalnim. Budući da većina od pedesetak Istrametovih automatskih meteoroloških postaja u dosadašnjem tijeku zime nije zabilježila veće temperaturne razlike, on smatra da nema opasnosti da krene prijevremena vegetacija poljoprivrednih kultura koje bi ugrozila kasnija očekivana zahlađenja, a jedno takvo zahlađenje koje će potrajati čitav tjedan nastupit će već za vikend.

Radovan u svom zavičaju uočava jednu drugu stvar: promjenu dugogodišnjih navika u lokacijama za sadnju, primjerice maslina. Klimatske promjene pomaknule su granicu opstojnosti maslina prema unutrašnjosti, pa su ljudi, osobno je to primijetio na Tinjanštini, počeli saditi masline tamo gdje se one ranijih desetljeća nikad nisu sadile. Masline podnose niske temperature do minus 15 stupnjeva, ali samo ako su na dobrom terenu, a ako su posađene u kotlinama i na terenu izloženom mrazu, tada su više izložene riziku od smrzavanja.

S rezidbom pričekati

Masline, voćke i loze posljednjih godina izloženije su smrzavanju i zbog preuranjene rezidbe, smatra Radovan. Datum rezidbe se često ne određuje prema terminu kada je to potrebno raditi, već prema izračunu za koliko dana se mora obaviti posao, primjerice u vinogradima većih površina koje obrađuje sve manji broj ljudi. Njegov savjet je da se s rezidbom radije pričeka, odnosno, da se stare navike pojedinog kraja u njegovanju poljoprivrednih kultura ne mijenjaju naprasno. Slično je i sa sjetvama. Radovan se prisjeća da su stariji ljudi u njegovom kraju govorili kako se u dolce sije i sadi mjesec dana kasnije nego na višim terenima, upravo zbog češćih mrazeva.

- Globalno zatopljenje ne znači da više neće biti naglih hladnih udara, zaključuje Petar Radovan, a česte komentare starijih ljudi kako su nekoć zime bile mnogo oštrije nego u posljednje vrijeme on na osnovu podataka smatra nepouzdanim i neutemeljenim. Bilo je, kazuju podaci, izuzetno jakih zima kroz minulo stoljeće, ali su one bile jako rijetke. Najjače zime u Istri zabilježene su 1929., 1941. i 1956. godine, ali većina ih je bila sasvim prosječna, kao što je bilo relativno toplijih zima u kojima je palo više snijega nego tijekom nekih drugih hladnijih a suših zima.

Predviđat će suše i bolesti na poljoprivrednim kulturama

Istramet se, kao udruga entuzijasta koji su uglavnom vlastitim snagama širom Istre postavili pedesetak automatiziranih i umreženih meteoroloških postaja, uskoro kani više pozabaviti agrometeorologijom odnosno utjecajem klimatskih prilika na poljoprivredu. U tu se svrhu kraj sela Žužići na Tinjanštini uređuje prva agrometeorološka postaja u Istri koja će javno objavljivati podatke, a nakon što ona profunkcionira planira se izgradnja niza takvih postaja.

Agrometeorološka postaja u Žužićima će pored parametara koje mjere i sve druge postaje (temperatura, vlažnost zraka, smjer i brzina vjetra, količina oborina) u prvoj fazi mjeriti još i temperaturu u raznim dubinama tla, kao i neposredno iznad tla (standardno se temperatura inače mjeri na visini od dva metra), dok se u drugoj fazi planira postaviti oprema i za mjerenje vlažnosti tla, te za mjerenje evapotranspiracije odnosno isparavanja iz tla i iz biljaka. Ti će parametri omogućavati da se prema njima savjetuje optimalno vrijeme sjetve. Iskustva pokazuju da se temperatura na visini od dva metra i ona pri površini tla razlikuju i po 5 - 6 stupnjeva, pa postoji opasnost od mrazeva. Prema tim će se podacima moći izračunavati i indeksi suše odnosno moći će se izračunati koliko vode nedostaje u tlu. Moći će se izračunavati i uvjeti i vrijeme pojave bolesti, primjerice pepelnice ili peronospore. Prva agrometeorološka stanica u Žužićima još se oprema i testira, ali se već planira izgradnja sljedeće na Finidi kraj Muntrilja, a u širenju mreže agrometeoroloških pojava Istramet računa na potpore iz raznih fondova, ali i na eventualne narudžbe pojedinih OPG-ova ili poljoprivrednih tvrtki. Ova izvrsna ideja mladih meteorologa-entuzijasta okupljenih u udruzi Istramet u budućnosti bi svakako trebala smanjiti zabrinutost istarskih poljoprivrednika zbog rizika koje njihovim usjevima i nasadima donose sve ćudljivije vremenske prilike. (Davor ŠIŠOVIĆ)


Podijeli: Facebook Twiter