Neposredno nakon kraja Drugog svjetskog rata, velikom je brzinom uspostavljen monopol komunističke partije nad medijima. Već u ljeto 1945. donesena je direktiva po kojoj rukovoditelj Agitpropa "brine o tome koji članci i o čemu treba da uđu", te "vodi računa o tome kakvi ljudi treba da uđu u redakciju partijskih i drugih novina i časopisa". U poraću nije došlo do obnove građanskog tiska, poput zagrebačkog Jutarnjeg lista, koji je postojao između dva svjetska rata; tisak je podržavljen, kao i distribucija, a partija je najviše poteškoća imala s katoličkim tiskom. Najveći nedostatak Agitpropa u tom ranom poraću bio je manjak novinara-komunista pa su, među ostalim, organizirani ideološki kursovi za novinare s iskustvom.
Odgojna dimenzija fiskulture
Sukus je ovo jučerašnjeg predavanja Magdalene Najbar-Agičić sa Sveučilišta Sjever o uspostavi komunističke vlasti i nadzoru nad medijima, koje je izložila na trodnevnom znanstvenom skupu "Stvaranje socijalističkoga čovjeka", koji danas završava na pulskom Filozofskom fakultetu.
U naknadnu se raspravu uključio poznati povjesničar Hrvoje Klasić, koji je na pitanje o mogućim paralelama uspostave nadzora nad medijima nakon 1945. i 1990. godine, rekao: "Meni se više čini da današnja vlast ima obrazac Agitpropa u suočavanju s prošlošću".
Klasić je u nastavku održao predavanje "Fiskultura u službi naroda - uloga tjelesnog odgoja u stvaranju jugoslavenskog socijalističkog društva 1945. - 1952.", ukazavši na odgojnu dimenziju fiskulture. "Bilo je u radu s mladima i indoktrinacije poput strojevih vježbi u militantnom duhu, a od 1948. uvedena je i predvojnička obuka.
Svestrana stvaralačka ličnost
Ovaj znanstveni skup na kojem je izlagalo desetak domaćih i inozemnih predavača, dio je trogodišnjeg istraživačkog projekta "Stvaranje socijalističkoga čovjeka" koji se vodi pri Centru za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma (CKPIS) Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, a voditelj mu je izv. prof. dr. sc. Igor Duda.
- Motivacija za projekt mogla je doći s više strana: od europskih renesansnih vizija savršenih utopijskih zajednica, preko socijalista utopista u 18 - 19. stoljeću ili Marxovih ideja o društvu jednakih u kojem radnici neće biti izrabljivani, a ovladat će nad sredstvima za proizvodnju. U ovom slučaju izravni poticaj bio je Program Saveza komunista Jugoslavije iz 1958. godine - tekst nešto dulji od 200 stranica, jako zahvalan za analizu, a uz to stilski vrlo dotjeran i kao štivo zanimljiv. Tamo se spominje socijalistički čovjek kao "svestrana stvaralačka ličnost", opisuje se društvo kakvo bi u jugoslavenskom slučaju on trebao graditi te lik idealnog komunista koji bi taj proces trebao usmjeravati. U raznim izvorima iz ranoga jugoslavenskog socijalizma spominje se 'novi čovjek' i 'kovanje novih ljudi', ali Program iz 1958. svojom širinom i dubinom sve to nadmašuje, kaže Igor Duda.
Međutim, dodaje on, zamišljeno savršeno društvo, to 'carstvo slobode', nikada nije do kraja oblikovano, zapelo je u prijelaznoj fazi, našlo se u raskoraku između teorije i prakse.
- Treba se zato zapitati kakav je zapravo trebao biti socijalistički čovjek da bi omogućio uspjeh projekta novoga društva, na koji je način školovan i oblikovan, u kakvim je uvjetima trebao živjeti i raditi, kako provoditi slobodno vrijeme i kulturno se uzdizati. U istraživanje sam krenuo od pionira, od lika idealnoga
socijalističkog djeteta kao prve stepenice u stvaranju novoga čovjeka. Uskoro se 2013. pojavio natječaj Hrvatske zaklade za znanost, okupio sam suradnike, podijelili smo teme, prijavili projekt i uspjeli na natječaju. Radimo od 2014. i ove godine posao privodimo kraju. Barem u ovoj fazi jer tema je neiscrpna, zaključuje pulski
povjesničar Igor Duda. (Zoran ANGELESKI)