Adrijana Prosenjak više nije trenerica umaških rukometašica. Svoju trenersku pricu nastavit ce u talijanskom drugoligašu Ferrari s kojim vec u prvoj godini kani izboriti clanstvo u A seriji. Umaška joj je ekspedicija poželjela svu srecu na tom planu.
Stigle su gotovo sve igracice na oproštaj s trenericom koju ce zauvijek pamtiti, poradi svega onog što im je podarila za sedmomjesecnog zajedništva.
- Iako je naše druženje obilježio mukotrpan rad, moram priznati da mi je s vama bilo krasno. Uvjerile ste se da svaka žrtva donosi ploda i vjerojatno se sjecate kad sam vam govorila da ce za sva odricanja i napor po završetku sezone stici zaslužena nagrada na planu uspješnosti i zadovoljstva. Da nisam vjerovala u vas, ne bih se prihvatila tog izazova s brojnim specificnostima. Žao mi je da, prvenstveno iz obiteljskih razloga, ne nastavljamo tamo gdje smo stali u svibnju, no to ne znaci da se u nekoj novoj prigodi necemo susresti na zajednickom zadatku. Nadam se da si ovim cinom nisam zatvorila vrata kluba koji ima posebno mjesto u mom životnom pozivu. Ne zaboravite da cu vas sa zanimanjem pratiti i u novoj sezoni - rekla je Adrijana Prosenjak u emotivnom obracanju igracicama i klupskim dužnosnicima.
Kapetanica Umažanki Andrea Pavic u ime suigracica i uprave kluba u znak zahvalnosti je uspješnoj trenerici urucila prigodan dar i fotografiju ekipe, uz zanimljivi upit hoce li u svojim trenerskim memoarima pisati o umaškoj trenerskoj epizodi, za koju umaške igracice smatraju da je bila osobita? To je izmamilo osmijeh na licu Adrijane Prosenjak koja je ostala dirnuta pažnjom cjelokupne ekipe i celništva kluba. (Mijat GAVRAN)