- Dva su neprijatelja poezije, religija i ideologija, jer su obje odgovori, rekao je sinoć sirijski pjesnik Adonis, jedan od najvećih pjesnika današnjice i najistaknutiji predstavnik arapske modernističke poezije uz snažan pljesak publike natisnute u Crvenom salonu pulskog Doma Hrvatskih branitelja, gdje su njegovu zbirku pjesama "Zrcalo sna", prvi prijevod na hrvatskom jeziku u izdanju zagrebačkog Sandorfa, osim autora, predstavili akademik Tonko Maroević, prevoditeljica Tatjana Paić-Vukić i Aljoša Pužar. Par Adonisovih pjesama tijekom promocije pročitao je glumac Livio Badurina.
Adonis, pravim imenom Ali Ahmad Said Isbir, živio je do svoje 14. godine na selu, potpuno izoliran od modernog svijeta, no otac ga je kod kuće poučavao, dajući mu da čita stare arapske pjesnike i tekstove islamskog misticizma, sufizma. Otac ga je također učio i da samostalno razmišlja i sam donosi odluke.
- Sufizam me je naučio dvije stvari; prvo, da je onaj drugačiji od mene sastavni dio mene, dio moga jastva i drugo, da identitet nije ono što se nasljeđuje religijom, bio kršćanski, muslimanski ili židovski, već čovjek stvara identitet kroz ono što radi, kroz svoje stvaralaštvo. Heidegger je rekao: "Čovjek se rađa i već je na putu prema smrti". Ne, sufizam kaže: "Čovjek se rađa i ide prema drugome". Smrt nije ništa posebno, dio je života. Prijatelj je onaj drugi koji sam ja. Ja ne postojim osim u onom drugom, različitom. Čak i kad zamišljam da putujem prema sebi, moram prolaziti pored drugih, nastavio je pjesnik.
Prevođenje je jedan od načina da se spozna drugoga i zato je za Adonisa prevođenje budućnost naše kulture. Ustvrdivši da svaki prevoditelj, s druge strane, izdaje original, Adonis je rekao da i sama izdaja može biti lijepa, pa se tako i u ljubavi kroz nevjerstvo može biti vjerniji.
- Jezik je prvi izdajnik; svi su jezici izdajnici. Ni jedan jezik nije u stanju dati konačnu sliku bilo čega. I sreća što je tako. Kad bi se moglo reći da je ljubav to i to, ljubav bi bila gotova. Tako je i s poezijom. Tisućljećima se piše poezija, a ne možemo reći što je poezija. Pred nama je stalni neosvojivi beskraj, nastavio je Adonis.
Prozvavši religije i ideologije neprijateljima poezije, rekao je da živimo, zapravo, u središtu pitanja i da je sve ono što živimo u pitanju, dok ideologije i znanosti žele dati konačne odgovore; žele uništiti čaroliju koju imamo.
- Sretan sam da me poezija izdaje. Ne možemo svijet zgrabiti na jedan konačan način. Ali i izdajstvo poezije me oslobađa i nadahnjuje za tri stvari: da bolje osjetim tko sam ja u tom svijetu; da bolje osjetim tko je taj drugi i da bolje osjetim svijet u kojem živim. Usrećuje me poezija. Poezija i ljubav su dvije stvari koje životu daju značenje, zaključio je Adonis uz dugi aplauz publike.
Na koncu je pročitao pjesmu "Ljubav" iz svoje rane faze s konca 40-ih i početka 50-ih godina prošlog stoljeća. Posebnim je pljeskom nagrađena prevoditeljica Tatjana Paić-Vukić, koja je rekla da se trudila da u prijevodu ne čini Adonisa arhaičnim autorom jer on nije takav pjesnik. Akademik Maroević je predstavio sve faze Adonisova poetskog stvaralaštva, naglasivši da autor vidi sudbinu kulture u prevođenju. (Zoran ANGELESKI)