Ne možete više gledati onu staru komodu, a i stari nelakirani parket stalno prikrivate onim tepihom koji ste kupili na sniženju, ne očajavajte, novi trendovi u dizajnu idu vam na ruku i poručuju - zaboravite težnju prema savršenstvu.
Idealan stil za recesiju, zar ne? Mislite li, pritom da je savršenstvo dosadno i da prava ljepota leži u nesavršenosti, svidjet će vam se wabi-sabi, novi, a istodobno i stari princip unutarnjeg uređenja, koji osvaja sve više poklonika diljem svijeta.
Umjetnost u kojoj se izražava nesavršenost ljepote, drevni je japanski koncept koji se pojavio u 15. stoljeću kao odgovor na dotad dominantan kićeni stil uređenja interijera. A u današnje vrijeme kada smo svakodnevno okruženi medijskim pritiscima i bombardiranjem nerealnim standardima ljepote koje većina nas ne može dostići, kod ljudi se javlja određeni bunt u načinu života i navikama, a koji se naravno očituje i u uređenju interijera.
Wabi-sabi slavi sve staro, retro, iznošeno, vremenom istrošeno, narušeno, nesavršeno i promjenjivo, jer upravo nesavršenost čini nešto jedinstvenim i lijepim. Taj novi stari stil prikazuje prolaznost vremena, ali i vrstu čežnje za spokojem ranog djetinjstva. Sabi se primjenjuje za simbolični prikaz nečeg što je prolazno i trošni izgled nekog predmeta, koji govori nešto o njegovu životu.
Wabi se odnosi na jednostavan, nematerijalistički, skroman način života, pun poštovanja i obzira. Takvu osobu usrećuju sitnice poput stare daske masline koju će iskoristiti za stol, bakinu stolicu iz 70-ih, stari kameni sudoper ili metalni lončić. Zapravo, to je shabby chic na istočnjački način.
"Život je nesavršen i nedovršen, zato dopustite svojem životnom prostoru da odiše tim štihom" – poručuje wabi-sabi. Prema njemu, dom je prije svega mirno utočište gdje se nakon napornog dana odmaramo od užurbanog svijeta. Ništa ne traje, ništa nije završeno, ništa nije savršeno… (L. BAGAR)