Pulsko kino Valli bilo je sinoć puno, no razlog za to nije bila projekcija nekog hollywoodskog blockbustera, već premijera dokumentarca o pulskoj glazbenoj subkulturnoj sceni od kraja sedamdesetih do samog početka devedesetih nazvanog „Grad izobilja“.
- Ovo je priča o vremenu koje je postavilo temelje za sve ovo danas, kazao je prije projekcije scenarist i redatelj Zlatko Gotovac, a uz njega je bio scenarist, redatelj, snimatelj i montažer Mladen Medić, dok je u autorskom timu još i koordinatorica projekta Mihaela Tikvicki.
Gotovo 60 sugovornika, koji su na ovaj način bili ili još uvijek jesu dio scene, ispričalo je priču o gradu koji se mijenjao dok su se mijenjale i prilike u tadašnjoj državi koja je nestala u pepelu rata devedesetih. Prolog počinje 1978., dok je veliki vođa brojao zadnje dane, a scenom vladala diskomanija za koju pokojni Branko Črnac Tusta samo kaže da je bila „katastrofa“.
Odjednom se pojavio punk – i tu počinje prava priča jer se radi o stilu koji je promijenio lice pulske scene. U Puli su punk prvi zasvirali Problemi, ali novi buntovni glazbeni pravac donio je i novi stil oblačenja zbog čega je punker, kako reče Todor, bio „meta“, dok se Vladimir Dugandžić i Nikola Vojnović prisjećaju obaveznih legitimiranja od strane policajaca koji bi punkerima u većini slučajeva zalijepili i šamar, s tim da bi bilo dobro ako bi ostalo samo na tome.
Tu je bilo i pregledavanje ili, kako netko reče, „filtriranje“ tekstova što bi radile nadležne partijske institucije koje su ocjenjivale jesu li stihovi u skladu s proklamiranom politikom. Protagonisti „Grada izobilja“ pričaju i o prvim gitarama i pojačalima, o prvim gitarijadama na koje bi se bendovi masovno prijavljivali te o koncertima u mjesnim zajednicama u kojima je, po riječima Mire Kusačića, nastajao underground.
Pravi „grad izobilja“ ipak je za Puležane tada bio Trst, kako kaže Duško Vujat, „izlaz na Zapad, obećani grad“ u kojem su se masovno, osim žvakaćih, kupovale i ploče za što je glavno mjesto bila Discoteca 33.
Sugovornici se također prisjećaju i izrade propagandnog materijala što je s današnje pozicije čudan naziv za plakate kućne izrade koji bi se potom potajice lijepili na zidove i kioske, a ti plakati bi se nerijetko lijepili u petak ujutro za koncert koji bi bio petak navečer. Zato je tu bio Korzo, „internet“ tog vremena, na kojem su se okupljale različite ekipe, od punkera do šminkera i na kojem se moglo doznati sve, pa nije bilo potrebe, kako je to objasnio Goran Ćurić Čotka, nekog zvati na telefon jer bi se ionako sreli na Korzu.
Spominju se Marelica, pa i brodogradilište Uljanik u kojem su se preko veze fotokopirali fanzini i plakati. Scena je bila vrlo živa, no nijedan od tadašnjih bendova, osim KUD Idijota i Gustafa, nije se probio van granica grada i poluotoka.
Film nije posvećen samo punku, nego i drugim pravcima koji su se tada pojavili. Primjerice, metal je u Puli došao na plodno tlo o čemu, među ostalim, govore članovi prvog speed thrash benda u Jugoslaviji, pulskog Devastationa. Ima tu još dosta tema koje je „Grad izobilja“ obuhvatio, a od sugovornika spomenimo Marina Piuka i Maurizija Di Capuu iz Problema, po čijoj je pjesmi film djelomično i dobio naziv.
Kada se radi o sugovornicima, moramo uputiti jednu tehničku primjedbu, a to je da bismo voljeli da je uz svakog sugovornika pisalo njegovo ime uz popis bendova u kojima je nastupao ili natuknicu zašto se s njim razgovara. Ovako bi se neki, koji baš i ne poznaju sve te ljude ili nisu u to vrijeme bili u điru, mogli naći u čudu.
„Grad izobilja“ uspio je u namjeri da pokaže da je Pula u razdoblju od 1978. do 1991. bila prilično živa i da je scena bila jaka. Film je prilično dinamičan, autori su se svojski potrudili ne samo naći zanimljive sugovornike, već su od njihovih izjava sklopili suvislu priču koju su obogatili starim fotografijama i rijetko viđenim videoisječcima te audiosnimkama. Uostalom, na filmu se radilo osam godina.
Kao što rekosmo, cijela priča stavljena je u kontekst društveno-političkih zbivanja na koje nas podsjeća glas Saše Brnabić uz slike tekstova iz tadašnjeg Glasa Istre. Voljeli bismo da je kod nabrajanja tih događaja malo više pažnje posvećeno zbivanjima na pulskoj rock sceni, da je samo malo jasnije rečeno koji su se važni bendovi koje godine pojavili i što su važnog snimili ili napravili. Toga u filmu ima, ali se na kraju malo izgubi u gomili svih silnih tema koje su autori želji obraditi.
Nakon premijere uslijedio je koncert u klubu Uljanik na kojem su nastupile grupe Monah i Sake, uz DJ Alexa. Reprize filma su na programu kina do utorka. (M. RADIĆ; snimio D. ŠTIFANIĆ)